“U japanskom društvu teško je naći opipljiv uspjeh u misionarskim aktivnostima”, rekao je nadbiskup Tokija, Isao Kikuchi, u razgovoru za Catholic News Agency.

Prema posljednjim podacima, u Japanu živi tek 1-2 posto kršćana, od čega su njih oko pola katolici, dok je dominantna religija budizam kojoj pripada oko 35 posto stanovništva.

Govoreći o razlozima usporavanja misionarskog uspjeha u Japanu, Kikuchi je rekao kako su “u prošlosti strani misionari uspjeli u otvaranju učionica, okupljajući ljude putem poduka iz engleskog jezika i kulture.” Međutim, te su obrazovne inicijative koje je Crkva pokretala “zamijenjene inicijativama poslovnih poduzeća”, rekao je nadbiskup, a engleski je u međuvremenu postao obavezan u većini škola.

Ono što posebno brine Kikuchija jest to što je većina katoličkih škola koje trenutno djeluju odustala od svojih misijskih aktivnosti. “Katoličke škole možda jesu mjesta na kojima se mogu susresti mnogi mladi ljudi, ali nažalost, osim nekih, nisu postale mjesta misionarskih aktivnosti.”

Razlog za to nadbiskup vidi u ovisnosti o državnim subvencijama, koje su im potrebne kako bi zadržale svoj visoki ugled. “Iako škole trebaju biti neovisne od nacionalnih politika, nažalost vezane su državnim subvencijama, i tako postepeno gube svoju jedinstvenost, zadržavši katoličanstvo samo u imenu.”

“Mnogi svećenici, redovnici i laici u potpunosti prestaju biti uključeni u njih”, dodao je Kikuchi.

Jedna od glavnih aktivnosti Crkve u Japanu posljednjih godina je uključenost u pomoć ljudima pogođenim različitim prirodnim katastrofama, poput pomoći unesrećenima u potresu koji se dogodio u ožujku 2011. kada je osam različitih volonterskih centara došlo u pogođena područja.

“Crkva daje prioritet svjedočenju evanđelja na vidljiv način kroz ova postojana djela milosrđa. Zasigurno, ove aktivnosti neće odmah voditi prihvaćanju krštenja, ali postoji nada da će mnogi koji su bili dotaknuti duhom evanđelja biti dovedeni do Crkve”, rekao je nadbiskup.

Drugo snažno misionarsko oruđe, prema njegovim riječima, su katolici koji se doseljavaju iz inozemstva “posebice oni koji su sklopili brak i izgradili svoje domove u ruralnim područjima čime omogućuju da evanđelje dođe do novih područja do kojih Crkva inače ne bi mogla doprijeti”.

Među njima prednjače Filipinci, koji su četvrta najveća nacionalna manjina u Japanu, te imaju veliki udio među vjernicima koji pohađaju mise i sudjeluju u vjerskim zajednicama u gradskim i seoskim područjima.

Zbog toga Kikuchi zaključuje kako “pastoralna briga za pripadnike drugih nacija u japanskoj Crkvi nije samo služba primanja gostiju, nego i dužnost da im se posvijesti njihov misionarski poziv”.

Ivo Džeba | Bitno.net