O stvarnosti latinoameričke zemlje i izazovima mjesne Crkve, mogućem putu pape Franje u rodnu zemlju, osobi Mame Antule, prve svetice Argentine, njezinoj baštini i važnosti, progovorio je jučer za „Radio Vatikan“ mons. Jorge Ignacie García Cuerva, nadbiskup Buenos Airesa, nekoliko dana prije kanonizacije Marije Antonije de San José de Paz y Figueroa.

„Mama Antula je nemirna žena za koju se nadamo da će nas učiniti nemirnim kršćanima i učiniti nas istinskim utjelovljenjem Crkve na izlasku, kao što papa Franjo traži od nas“.

Mons. Cuerva, nadbiskup Buenos Airesa, objašnjava važnost proglašenja svetom blažene Marije Antonije de San José de Paz y Figueroa, poznatije kao Mame Antule, koju će papa Franjo proglasiti svetom 11. veljače u 9.30 u vatikanskoj bazilici.

Proglašenje argentinske „prve svetice“ dar je za zemlju koja se trenutno nalazi u „vrlo lošem trenutku“ zbog inflacije i siromaštva, objašnjava nadbiskup. To također izražava nadu u moguće buduće Papino putovanje u domovinu, o čemu je i sam izrazio nadao u raznim intervjuima. To bi bila velika radost za ljude, naglašava García Cuerva: „Za mene to znači susret župnika s njegovim narodom. Mislim da ima mnogo ljudi koji ga žele upoznati, a s druge strane vjerujem da je lik Franje prepoznat u cijelom svijetu, on je svjetski lider, dok ponekad mi Argentinci nismo dopustili da Bergoglio bude Franjo i stavili smo ga u sredinu u našim posebnim raspravama i podjelama“.

Nadbiskup je komentirao i ovogodišnju Papinu poruku za korizmu: pustinjom nas Bog vodi prema slobodi. Tekst kojim nas – ističe – Franjo poziva da sačuvamo radost i ne padnemo u tugu koja nagriza dušu, sprječava nas da nastavimo put. Čak je i na općoj audijenciji prošle srijede Papa govorio o tuzi koja stvara očaj i duboku tjeskobu, primjećuje Nadbiskup iz Buenos Airesa te komentira: „Vjerujem da moramo biti mistici otvorenih očiju sposobni otkriti Božju prisutnost u dubinama svakodnevne stvarnosti. Papa u svojoj poruci navodi da u ovom hodu pustinjom moramo ponekad stati i reći da je zaustavljanje dio hodnje. Ovo je zanimljivo jer često stalno nešto radimo, ili stojimo mirno i mislimo da ne radimo ništa. Mislim da ponekad trebamo zastati kako bi razmislili, poslušati Božji glas duboko u našim srcima, ne dopustiti da nas proguta vihor i aktivizam. Stoga je dobra ideja da korizma stane, misleći da je prekid dio hoda“.

Monsinjor García Cuerva zatim se osvrnuo na trenutnu gospodarsku, društvenu i političku situaciju u kojoj se nalazi Argentina, a koja, prema najnovijim podacima Indeca, premašuje stopu siromaštva od 40% i ima stopu inflacije veću od 12%. „S jedne strane – komentira Nadbiskup – ne možemo ostati ravnodušni jer za nas stope siromaštva znače braću i sestre koji prolaze kroz vrlo loše vrijeme. Nažalost, Argentina već godinama proživljava ovu krizu i ove brojke moraju nas duboko povrijediti jer to nisu brojke, to su konkretna lica i uvijek govorim da političko, poslovno i vjersko vodstvo, svi mi imamo dio odgovornosti što smo došli u ovu situaciju“. Odgovornost nadbiskupa je i da uspije dobiti sve oko stola kako bi dali neke konkretne prijedloge koji će definitivno izvući mnogu braću iz ove teške situacije.“ Mislim da mi Argentinci zaslužujemo sjesti za stol, pogledati jedni druge u oči i prepoznati jedni druge kao braću. Imali smo iskustva u koja smo sve mobilizirali, poput Svjetskog nogometnog prvenstva, koje je nas Argentince silno ujedinilo. Vrijeme je da ostavimo po strani taj famozni ideološki i kulturni jaz, da razmislimo o ovim konkretnim licima, ovih 40% siromaštva i kažemo: kako možemo unaprijediti svoju zemlju?“

Osvrćući se na izazove s kojima se susreće Crkva u Argentini, monsinjor García Cuerva kaže da je kršćanska radost odgovor na surovu stvarnost i teška vremena u kojima se ova zemlja nalazi. I objašnjava: „Kršćanska radost nije tek puki optimizam. Kršćanska radost je povezana sa spoznajom da nas Isus prati, to je istinska svijest da je On svojim uskrsnućem zauvijek pobijedio smrt. Znamo da se upravo s križa rađaju nada i radost i da svaki dan moramo odabrati stav koji želimo imati prema životu“. Crkva, nastavlja Nadbiskup, mora pomoći argentinskom narodu da ne odustane, da se i dalje drži nade, ali i radosti. „Nema potreba za daljnjim dijagnozama krize, ljudi je već doživljavaju samim odlaskom u supermarket, podizanjem plaće na kraju mjeseca, pa je izazov kako u sadašnjoj teškoj društvenoj stvarnosti svjedočiti dobrim vijestima, tj. kako imati vjeru da nas Bog prati u životu, da nas nije zaboravio“.

Govoreći o vjeri argentinskog naroda, nadbiskup Buenos Airesa zatim se usredotočio na lik, život i djelo Mame Antule, nekoliko dana prije njezine kanonizacije: „Prva argentinska svetica izaziva nas kao društvo i kao Crkvu da ne ostavimo na oltarima model života koji nam je ostavila“. Sjećajući se ove laikinje iz 18. stoljeća koja je živjela u teškom razdoblju nakon protjerivanja isusovaca iz Španjolske i iz potkraljevstva Río de la Plata po želji kralja Karla III., i koja je bila uvjerena da su duhovne vježbe evanđeoski prijedlog za društvo toga vremena, Nadbiskup naglašava: „Moramo se preispitati kao Crkva kada nam papa Franjo govori o kreativnosti i odvažnosti i piše u Evangelii Gaudium da naviještamo Evanđelje bez straha i bez oklijevanja. Vjerujem da je Mama Antula utjelovila taj misionarski duh. Zato kažem da njezin model života ne smije ostati samo na oltaru – od nedjelje nadalje ona će biti svetica – i ona mora izazvati i nas Argentince.”