„Rad za Gospodina ispunjava moj život smislom i daje mi razlog za život. Kako bih onda mogao šutjeti i ne zahvaliti Gospodinu, prepoznajući kako sam sretan upravo zahvaljujući Njemu“, napisao je u svojoj Duhovskoj poruci nadbiskup Alepa Jean-Clément Jeanbart, a prenosi Crux.

Premda ispunjen srećom zbog svoga poziva i poslanja, nadbiskup priznaje kako je istovremeno i žalostan zbog svega što se već devet godina događa u Siriji.

„Očito je kako ne mogu biti sretan gledajući stotine tisuća žrtava koje su nestale zbog besmislena i okrutna rata koji je opustošio našu siromašnu zemlju“, napisao je nadbiskup, dodavši kako ne može osjećati radost gledajući srušene škole, bolnice i domove svojih vjernika i naroda Sirije koji je ostao bez svoje svakodnevice, svojih tvornica i trgovina. Među brojnim žrtvama, nadbiskup se prisjetio i dvojice biskupa koji su izgubili život u ludilu rata. Riječ je o Yohanni Ibrahimu i Boulosu Yazijiu koji su oteti 22. travnja 2013. godine, a čija je sudbina, baš kao i ona o. Paola Dall’Oglija, i dalje nepoznata.

„Pogled na naše srušene crkve, ali i uništene društvene i kulturne institucije, u meni izaziva veliku patnju. Osobito sam žalostan znajući koliko je žrtve, truda i napornog rada uloženo u izgradnju svake od ovih životnih i dragocjenih ustanova“, piše nadbiskup Alepa. Ove patnje dodatno je povećala i pandemija koronavirusa koja je potpuno paralizirala zemlju.

„U trenutku kad se činilo da se vraćamo normalnom životu, sve je ponovno stalo“, napisao je nadbiskup, te dodao kako je zbog nedostatka medicinske skrbi Sirija još uvijek u blokadi kako bi se onemogućilo širenje virusa.

I dok su na Duhove apostoli hrabro počeli svjedočiti, a prvi sirijski kršćani primili krštenje, danas su, nažalost, svi i dalje iza zaključanih vrata. No nadbiskup Jeanbart poručuje kako unatoč svim izazovima i teškoćama ne možemo šutjeti, već želi „glasno i bez srama kazati: ‘Sretan sam!’“. Sretan je, piše, najprije zbog toga što unatoč užasnom ratu u svakom danu može pronaći Gospodina i što nikada prije nije tako snažno osjećao pouzdanje u Boga i Njegovu blizinu. Sretan je i zbog toga što su mnogi prijatelji i dobročinitelji prepoznali njihove patnje i odlučili im pomagati.

„Svakoga se dana osjećam sve bliže svakom vjerniku, pokretan neopisivim osjećajem koji me čini sretnim, kao što se roditelj osjeća sretnim kraj svoje djece. Zadivljen sam kad vidim ono što mi je Gospodin omogućio činiti tijekom ratnih godina“, napisao je nadbiskup Jeanbart.

Zbog sukoba koji više od devet godina razara Siriju u zemlji je ostalo jedva 2 posto kršćana, i to ne zbog toga što su razorene crkve nego između ostaloga zato što muškarci iseljavaju, a obitelji sastavljene od kršćana i muslimana uglavnom slijede islam. Nakon Drugoga svjetskog rata kršćani su činili 25 posto stanovništva u Siriji, a taj je postotak i prije sukoba koji je počeo godine 2012. pao na 6 posto.