EKUMENSKA MOLITVA

Vapaj religijskih vođa u Asizu: Žedni smo mira!

U Isusovu „Žedan sam“ možemo čuti glas patnika, skriveni vapaj nedužnih kojima se uskratilo svjetlo ovoga svijeta; žalosnu molbu siromašnih i najpotrebnijih mira.

međureligijski skup u asizu ekumenska molitva u asizu

Foto: www.santegidio.org

Sveti Otac je svoje promišljanje tijekom ekumenske meditacije na Međureligijskom susreta za mir u Asizu temeljio na Isusovim riječima iz Ivanova evanđelja „Žedan sam“. Žeđ je temeljna ljudska potreba i kad Isus kaže „Žedan sam“ ne izražava samo svoju žeđ za vodom, već „prije svega žeđa za ljubavlju, elementom koji nije manje bitan za život. Žeđa za tim da nam dade žive vode svoje ljubavi, ali i da primi našu ljubav“, poručio je Papa.

Upozorio je na tragediju neuzvraćene ljubavi, „usahlog srca“ koje ostavlja Boga, izvor žive vode i zamjenjuje ga ispucanim kladencima što ne mogu zadržati vode (usp. Jer 2,13). I u Evanđelju smo svjedoci te tragedije kad se žednom Isusu nudi ocat – pokvareno vino.

Papa Franjo je upozorio kako je upravo stvarnost neuzvraćene ljubavi – ljubavi koja nije ljubljena – uzrujala sv. Franju Asiškog te se on iz ljubavi prema trpećem Gospodinu nije sramio vapiti i tugovati glasno. Ova težnja – nastavlja Papa – treba biti i u našim srcima kad kontempliramo Krista Raspetoga, koji žeđa za ljubavlju. Upravo su riječi Krista Raspetoga „Žedan sam“ potakle sv. Majku Tereziju da utaži njegovu žeđ služenjem najsiromašnijih među siromašnima.

Isusove riječi nas izazivaju – nastavlja Sveti Otac – traže mjesto u našim srcima i odgovor čitavim našim životom. U Isusovu „Žedan sam“ možemo čuti glas patnika, skriveni vapaj nedužnih kojima se uskratilo svjetlo ovoga svijeta; žalosnu molbu siromašnih i najpotrebnijih mira. „Svi su oni braća i sestre Raspetoga, maleni u njegovu Kraljevstvu, ranjeni i ogoljeni dijelovi njegova tijela. Oni žeđaju, ali često im se daje gorki ocat odbacivanja kao i Isusu. Tko ih sluša? Tko se trudi odgovoriti im? Prečesto se susreću sa zaglušujućom tišinom ravnodušnosti, sebičnošću ojađenih jer ih se gnjavi, hladnoćom onih koji olako ušutkavaju njihov vapaj za pomoći, kao da mijenjaju televizijske kanale.“

Na kraju meditacije Sveti Otac je izrazio želju da nam Bog dade da, poput Marije uz Isusov križ, i mi budemo sjedinjeni s njim i bliski s patnicima. „Približavajući se ljudima koji žive kao da su raspeti, te ojačani ljubavlju Isusa Raspetoga i Uskrsloga, neka se naš sklad i zajedništvo još više prodube. ‘On je mir naš’ (Ef 2,14), on koji je došao naviještati mir onima blizu i onima daleko (usp. r. 17). Neka sve nas uzdrži u svojoj ljubavi te nas ujedini, da svi možemo biti ‘jedno’ (Iv 17,21) kao što on želi“, zaključio je papa Franjo.

Na njegove riječi nadovezao se ekumenski patrijarh Bartolomej, istaknuvši kako istinski mir dolazi od Kralja Mira. Dodao je kako je središnja poruka Crkve sveopće spasenje čovječanstva po Isusu i konačna pobjeda zla. Patrijarh je rekao kako su kršćani danas pozvani dati svjedočanstvo zajedništva, a kako bismo mogli uskliknuti “Dođi, Gospodine Isuse” moramo proći kroz metanoju, nutarnje obraćenje, radikalnu promjenu i duboko pokajanje, te kao kršćani biti sposobni provesti u djelo ono na što nas poziva Knjiga Otkrivenja: slušanje – obraćenje – proročko svjedočenje.

Justin Welby, nadbiskup Canterburyja, tijekom molitve je pak rekao kako smo svi nezadovoljni i očajni – u raspadu obitelji, u gladi i nejednakostima, posezanju za ekstremizmima. “U strahu, ogorčenosti i bijesu, naše traženje postaje još očajnije u strahu od stranaca, ne znamo gdje pronaći hrabrost.”

Ipak postom je istaknuo kako smo pozvani na nadu.

“Nadati se da je milosrđe Božje u Kristu dovoljno. Taj poziv je potrebno uvijek obnavljati. Svakoga dana nas treba podsjećati na naše siromaštvo duha, kako bismo bili žedni bogatstva Božjeg milosrđa”, rekao je Welby.

Radio Vatikan | Bitno.net

Objavljeno: 21. rujna 2016.

Možda vam se svidi