Sestra Mary Jean Martin gotovo trideset godina služila je bolesnima, a zvanje medicinske sestre odabrala je kako bi pomagala “ranjivima i onima koji trpe”. Posljednjih godina bila je koordinatorica kućne njege u Ontariju pri vladinoj organizaciji Local Health Integrated Network koja je, nakon što je vlada Justina Trudeaua prošle godine donijela zakon o potpomognutom samoubojstvu i eutanaziji, svim svojim djelatnicima naložila potpisivanje posebnog ugovora kojim se obvezuju poštovati i izvršavati sve kanadske zakone, uključujući i onaj o eutanaziji.

– Možete li zamisliti da ste medicinska sestra i da vas se prisiljava da pomažete ubiti nekoga? To je toliko suprotno filozofiji sestrinstva i protivno srcu zdravstvenog djelatnika. Mi nismo vojnici. Nismo potpisali kako bismo ubijali ljude. Mi smo tu kako bismo suosjećali – kazala je sestra Mary u razgovoru za LifeSiteNews.

Nakon što je svojim poslodavcima izložila svoj stav, rečeno joj je kako svi zaposlenici i javni službenici moraju potpisati dokument o pristanku ili će u suprotnom ostati bez posla. No sestra Mary nije se dala ucjenjivati. Istoga dana dala je otkaz.

– Kazala sam kako ću radije dati otkaz nego odustati od svojih uvjerenja. Bog nije stvorio pravila kako bi nam naštetio. Njegove su zapovijedi za naše dobro kako bismo kao njegova obitelji živjeli ovdje na zemlji – rekla je ova odvažna medicinska sestra, dodavši kako zapovijed “Ne ubij” za nju znači da ni na koji način ne smije ljudima sugerirati ili pomagati oko eutanazije.

Budući da je imala poziciju u srednjem menadžmentu, sestra Mary bila je dužna “učinkovito razgovarati” s osobama koje razmišljaju o eutanaziji, a ako to ne bi htjela, morala ih je uputiti nekom drugom. Ipak, odgovorila je kako u dobroj savjesti na to ne može pristati.

– Nisam željela imati udjela u nečijoj smrti – kazala je, dodavši kako ne razumije zašto je njezino pravo da slijedi svoja uvjerenja odjednom postalo neprihvatljivo.

– Nakon trideset godina sestrinske službe, zbog ovih zakona više ne osjećam ponos što sam zdravstveni djelatnik u ovoj zemlji, kao ni što sam Kanađanka – dodala je sestra Mary.

Svoje razočaranje izrazila je i u pismu upućenom kanadskom premijeru, te predstavniku u parlamentu.

“Kako je moguće da u ovoj slobodnoj i uključivoj zemlji prava onih koji traže eutanaziju budu iznad mojega prava da svoje zvanje obavljam u skladu sa svojim miroljubivim i zakonu poslušnim uvjerenjima? Bila sam dobra u svojem poslu po svojim kvalifikacijama, iskustvu i predanosti suosjećajnoj brizi za starije, bolesne, nemoćne i ranjive. Nadam se kako ću ponovno raditi kao medicinska sestra, no ovo bi mogao biti tragični kraj moje karijere što za mene, moju obitelj i zajednicu predstavlja veliki gubitak”, napisala je sestra Mary Jane.

Komentirajući slučaj ove kanadske medicinske sestre, izvršni direktor Koalicije za prevenciju eutanazije Alex Schadenberg kazao je kako je riječ o potpuno bezumnoj odluci kanadskih vlasti i medicinske industrije kojom se građanima koji odbijaju ubiti svoje pacijente oduzimaju temeljna ljudska prava.

– Pravo na priziv savjesti dio je naše Povelje o pravima i slobodama. Gdje su prava ove medicinske sestre? – zapitao se Schadenberg, dodavši kako su pozivi nekih bioetičara da se osobama koje ne žele izvršavati pobačaje i eutanaziju zabrani bavljenje medicinom potpuno neprihvatljivi.

– Oni ne žele moralnu opoziciju ili nečije suprotstavljanje takvoj praksi. Oni žele da eutanazija postane nešto sasvim normalno – objasnio je Schadenberg, te kazao kako će u slučaju da ljudi s uvjerenjima budu isključeni iz zdravstvenog sustava, pacijenti biti prepušteni liječnicima i sestrama koji u cilju rješavanja zdravstvenih problema u usmrćivanju ljudi neće vidjeti baš nikakav problem.

Sestra Mary sigurna je kako će kršćani biti prvi kojima će ulazak u zdravstveni sustav biti onemogućen, a to je u odnosu s nadređenima i sama mogla osjetiti.

Podsjetimo na kraju kako je prema nauku Katoličke Crkve eutanazija u deklaraciji o eutanaziji “Iura et bona”  iz 1980. godine definirana kao “čin ili propust koji po svojoj naravi ili nakani prouzrokuje smrt s ciljem da bi se na taj način uklonila svaka bol”, u potpunosti je neprihvatljiva. Nauk Crkve o eutanaziji jasno je izložen u Katekizmu Katoličke Crkve:

“Kakve god bile pobude i sredstva, izravna eutanazija znači dokrajčiti život osobama prikraćenima, bolesnim ili na samrti. Eutanazija je moralno neprihvatljiva. Tako stanoviti čin ili propust, koji po sebi ili po namjeri izaziva smrt da bi se prekinuli bolovi, predstavlja ubojstvo teško protivno dostojanstvu ljudske osobe i poštovanju prema živome Bogu, njezinu Stvoritelju. (KKC 2277)

Katekizam Katoličke Crkve spominje i tzv. “pasivnu eutanaziju”, gdje se, za razliku od “aktivne”, odustaje od “terapeutske upornosti” ili se uporabom analgetika, kao neželjeni učinak, skraćuju dani života. (Vidi: KKC 2278; 2279)

Prema riječima Cicely Mary Saunders, medicinske sestre i osnivačice pokreta palijativne skrbi, “društvo u kojem osoba traži da ju se ubije podbacilo je u pružanju njege”, stoga potpomognuto samoubojstvo možemo nazvati “perverzijom sažaljenja” jer, kako piše papa Ivan Pavao II. u glasovitoj enciklici “Evangelium vitae”, “pravo sažaljenje čini čovjeka solidarnim s patnjom drugoga i ne ubija onoga čija se patnja ne može podnijeti”.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net