Kršćanskoj braći u Maroku prakticiranje vjere iznimno je otežano. Iako ustav iz 2012. formalno jamči slobodu vjeroispovijesti, zabranjeno je obraćenje na ijednu vjeru osim islama. O tome je humanitarnu organizaciju Pomoć Crkvi u nevolji govorio predsjednik marokanskog Udruženja za vjerska prava i slobode, Jawad Elhamidy.

Među kršćanima u Maroku postoje dvije skupine: stranci kojima je koliko-toliko omogućeno prakticiranje vjere i Marokanci koji su pretežno obraćenici s islama. Kršćana stranca je oko 40 000 dok se procjenjuje da je marokanskih kršćana negdje oko 8 000.

U zemlji postoje svega 44 crkve, sve izgrađene tijekom francuskog protektorata (1912. – 1956.), a vlasti ne dopuštaju gradnju novih crkava.

Prema Elhamidyjevim riječima, svećenici svakog tjedna primaju upozorenja od strane vlasti da ne primaju kršćane Marokance, inače će biti optuženi za prozelitizam ili obraćivanje, za što je predviđena zatvorska kazna od šest mjeseci do tri godine.

“Ako Marokanac uđe u crkvu, dogodit će se jedna od dvije stvari: ili će ga policajac koji sjedi ispred crkve uhititi, ili će ga svećenik koji brine o crkvi zamoliti da otiđe, osim ako nije u turističkom obilasku”, objašnjava Elhamidy.

Marokanski se kršćani stoga ne okupljaju javno, nego bogoštovlja obavljaj tajno po kućama, kako bi izbjegli policijska uhićenja i napade ostatka stanovništva.

Predsjednik Udruženja za vjerska prava i slobode je govorio i o slučaju Mohameda Al Moghanyja, obraćenika s islama na kršćanstvo. Njegov mu je poslodavac pištoljem prijetio da će ga ubiti. Nakon što se Al Moghany obratio policiji, rečeno mu je da šuti o svom obraćenju, a njegova je obitelj doživjela prijetnje. Nakon što je po drugi puta ušao u prepirku sa šefom, uhićen je i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci.

“Država kršćanstvo smatra prijetnjom”, objasnio je Elhamidy pozadinu šikaniranja kršćana dodavši kako se u službenim dokumentima koristi izraz “kršćanska opasnost”, dok se muslimane obraćene na kršćanstvo smatra “vjerskim entitetima koji prijete marokanskoj naciji”.

Oko 2400 Židova koji žive u Maroku, za razliku od kršćana, uživaju potpuno pravno priznanje. Elhamidy kaže da se to događa zbog dva razloga: prvi je taj što su ekonomski vrlo snažni, a drugi leži u činjenici da vlada tolerira židovstvo kako bi se pred ostatkom svijeta ‘oprala’ za maltretiranje ostalih vjerskih manjina.