Kard. Pizzaballa rođen je 21. travnja 1965. u mjestu Cologno al Serio, u Biskupiji Bergamo u Italiji. Na Papinskom sveučilištu Antonianum diplomirao je teologiju. Za svećenika je zaređen u rujnu 1990. Već u listopadu iste godine stigao je u Kustodiju Svete zemlje gdje je završio specijalizaciju na Franjevačkom biblijskom studiju (Studium Biblicum Franciscanum) u Jeruzalemu, te je bio profesor biblijskoga hebrejskog jezika na Franjevačkom fakultetu biblijskih i arheoloških znanosti u tom gradu. Službu u Kustodiji Svete zemlje započeo je 1999. Bio je gvardijan samostana Sv. Šimuna i Ane u Jeruzalemu, a budući da se bavio pastoralom katoličkih vjernika govornika hebrejskog jezika, od 2005. do 2008. bio je patrijarhatski vikar. U svibnju 2004. izabran je za kustosa Svete zemlje i gvardijana samostana na Sionu. Na toj je službi ostao do travnja 2016. kada ga je papa Franjo najprije imenovao apostolskim upraviteljem „sede vacante“ Latinskoga jeruzalemskog patrijarhata, a zatim 26. listopada 2020. i latinskim jeruzalemskim patrijarhom. Među Kardinalski zbor uvrstio ga je na konzistoriju 2023.

 – Uzoriti, Sveta zemlja je proteklih dana mjesto strašnih sukoba u komu svjedočimo velikoj tragediji. U trenutcima kada vodimo ovaj razgovor, nažalost, prekinuto je primirje i djelomično oslobađanje taoca. Može li Isusova domovina u miru dočekati njegov rođendan?
Nažalost, prekid vatre je već okončan i oružani sukob je nastavljen, što dodatno povećava broj mrtvih, ranjenih i raseljenih. Tragedija je to za koju ne možemo shvatiti kako i kada će se završiti. Isusova domovina, Sveta zemlja, mora slaviti Božić kao uvijek i svugdje. I u ratu, i u najmračnijim trenutcima moramo imati hrabrosti i snage reći da je Bog ljubav, a da se ta ljubav očituje u Betlehemskom djetetu. I imati hrabrosti činiti geste nježnosti i bliskosti, osobito prema djeci.

– Toliki broj ubijene djece u području Gaze kao da je slika Nevine dječice čije je smaknuće naredio Herod. Na čemu bismo mogli temeljiti nadu da će se u skorije vrijeme u Svetoj zemlji okončati sukob?
Oružani sukob ne može trajati predugo. Međunarodna zajednica će morati pomoći lokalnim čelnicima postaviti granice, ne samo vremenske, ovom ratu. Slike djece Gaze, mnoge slike užasa koje su nas okupirale od 7. listopada, moraju postati poticaj da se svi vrate razumu i pronađu načini za što brži izlazak iz ove situacije.

– Anđeli su u betlehemskoj noći pjevali: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Lk 2,14). Prostor Svete zemlje vapi za mirom. Što je potrebno učiniti da bi se on i ostvario?

ConMir će morati čekati dugo putovanje i neko vrijeme da bi se postigao ovdje u Svetoj zemlji. Prije svega, mora postojati iskrena i istinska želja za mirom, ne samo na političkoj, nego i na vjerskoj, kulturnoj, društvenoj i medijskoj razini. Stoga će biti potrebno raditi u školama, u medijima, u džamijama i sinagogama, kao i u crkvama, da se odgajamo u poštivanju drugih, a ne u njihovu odbacivanju; u svijesti da nas je Providnost ovdje postavila, i to ne samo zbog političkih izbora. Predstavnici svih religija morat će prestati govoriti isključivo o svojim vezama sa Svetom zemljom. Bit će potrebno da političari – nova generacija političara – imaju hrabrost vizije i hrabrih izbora. Ali sve to mora biti popraćeno jasnom željom da se palestinskom narodu da prava i dostojanstvena nacionalna perspektiva, bez koje će svaka druga rasprava ostati mrtvo slovo na papiru.tent…

– Mediji ovaj sukob prikazuju kao rat Izraela i Palestinaca (Arapa) ili, bolje kazano, ratom židova i muslimana. No, što je s kršćanima? U kakvu ozračju oni dočekuju blagdan Božića?
Kršćani nisu odvojen narod i kao i svi drugi sudjeluju u istoj sudbini svoje zemlje, bilo Izraela ili Palestine. Atmosfera u kojoj se kršćani pripremaju doživjeti Božić tužna je i skromna. Ali bit će to ipak prilika da se usredotočimo na ono bitno, a ne da se rasipamo u brojnim vanjskim slavljima, što ćemo u svakom slučaju – makar i u smanjenom obliku – svejedno učiniti.

– Zajedno s ostalim kršćanskim poglavarima, u adventskoj ste poruci pozvali kršćane u Svetoj zemlji da iskoriste ovo izazovno vrijeme i u pripravi za Božić stave naglasak na ono bitno. Što to u praktičnom smislu znači?
To znači da trebamo više moliti, izbjegavati izvanjska slavlja poput javnog paljenja božićnih drvaca, koja često nisu ni postavljena, izbjegavati svečana javna događanja, svjetla i glazbe i tomu slično. Ali nećemo odustati od slavlja s našom djecom i pripremanjem darova za njih. Bit će to intimniji i familijarniji Božić, a manje javni, ali će ipak biti Božić za djecu.

– U blagdanu Božića slavimo dolazak Sina Božjega među ljude i svjedočimo konkretnoj Božjoj ljubavi prema svakoj osobi. Koliko je to otajstvo važno u svakodnevnom životu kršćana?
Ljubav nije samo osjećaj ili emocija koja je, kao i sve emocije, često promjenjiva. Ljubav je način postojanja u životu i zahtijeva odgajanje u strpljenju, slušanju, opraštanju. Za to je potrebno znati osluškivati pitanja drugoga, ali i odlučnost i postojanost, ustrajnost u poteškoćama, snaga u boli, neprestano davanje sebe. To je ono što smo vidjeli u povijesti spasenja i što nam je Isus pokazao svojim životom. I to je isto otajstvo koje kršćanin pokušava živjeti u svom običnom životu.

 – Je li svijet u komu sada živimo spreman prihvatiti dolazak Sina Božjega i uspostavu njegova kraljevstva?
Više nego da se pitamo je li svijet spreman, moramo se posvetiti i reći kako je život lijep kada se susretne s Isusom, što je najljepše i najpotpunije iskustvo koje možete doživjeti. Ne smijemo se bojati prisutnosti korova, zla u svijetu. Uvijek će biti tu, ali neće imati posljednju riječ. Parafrazirajući poznatu Isusovu prispodobu, želimo biti žito, odnosno kruh i život svijeta. Ovo je kraljevstvo i to je ono o čemu se trebamo brinuti.

 – S obzirom na aktualnu situaciju u kojoj živite, kako planirate proslaviti blagdan Božića? Po čemu će on biti drugačiji od dosadašnjih?
Mislim da sam već odgovorio na ovo pitanje. Bit će to jednostavniji i intimniji Božić, ali jednako lijep, kao i svi Božići. Nećemo dopustiti da rat i mržnja koji nas okružuju ugase svjetlo koje dolazi iz Betlehema.

– Imate li neki savjet kršćanima kako bi se što bolje pripremili za blagdan Božića?
Vjerujem da je važno moliti, usredotočiti se na bitno, imati hrabrosti oprostiti i dopustiti da nam se oprosti ako smo nekoga povrijedili, misliti na djecu. Nema smisla tražiti mir ili se žaliti na njegov nedostatak ako ga u svakodnevnom životnom kontekstu nismo sposobni vratiti oprostom.

– Na koji način, oni koji žele, mogu pomoći kršćanima u Svetoj zemlji?
Latinska patrijaršija je prije nekoliko tjedana uputila apel svim kršćanima u svijetu da pomognu i podrže kršćansku zajednicu Svete zemlje, ne samo u Gazi, nego i na Zapadnoj obali. Ali postoje i druge crkvene udruge i pokreti koji čine isto. Ne može se učiniti puno više u ovom trenutku. Ali čim se ovaj rat završi, nadamo se da ćemo vas ovdje vidjeti kao hodočasnike. To je najbolji način kako nam pomoći.

– Koja je Vaša božićna poruka kršćanima, ali i svim ljudima dobre volje?
U Evanđelju po Luki stoji: „Nije bilo mjesta za njih…“ (Lk 2,7), ali Bog je našao mjesta za njih. U ovom vremenu u kome se čini da nema mjesta za drugoga, gdje je refren: „Ja, a ne drugi“, Božić znači sposobnost da napravimo mjesta, da proširimo svoja srca, da razumijemo Božju volju, da ostavimo svoje udobnosti, da idemo prema drugomu budući da je Drugi već došao k nama.