Dramatično stanje u Etiopiji

Prije nekoliko dana, dok sam držao nastavu engleskog za ”dječake s ulice”, primijetio sam da jedan od dječaka ima duboku posjeklinu na nozi. Posjekotina je još uvijek krvarila, i svježi trag krvi je ostajao na podu. No, on ništa nije govorio nego je bio pozoran u slušanju i ponavljanju slova abecede. Pozvao sam socijalnog radnika da provjeri što se dogodilo te smo ga otpratili do medicinskog djelatnika koji je uposlen u salezijanskom centru. Istina je bila okrutna – policajci su proteklu noć lovili dječake sa ulice. Ovaj nesretnik nije imao tenisice te je bježeći rasjekao nogu vjerojatno na nekakav komad razbijenog stakla. Policija lovi dječake s ulice i onda ih odvodi u vojne kampove ili ih jednostavno strpaju u određene ustanove jer trenutno nema jasnog načina kako pomoći toj djeci i maknuti ih s ulice. ”Dječaci s ulice” su djeca bez odgovarajuće skrbi, o kojima nitko ne brine pa doslovno žive na ulici. Na sreću, toga u Hrvatskoj ipak nema.

Etiopija je prošle godine utonula u rat. Ono što je u početku izgledalo kao lako rješivi konflikt, ubrzo se pretvorio u ozbiljan sukob koji je već odnio veliki broj života. Ovdje barataju brojevima stradalih koje se bojim i prenijeti, jer mi zvuče nestvarno veliki. U ratu su inicijalno sudjelovala plemena – iz zone Tigray i iz zone Amhara. Ja se nalazim u Amhari, gdje je smješten glavni grad Etiopije Adis Abeba. Živim i radim u centru koji se zove ”Don Bosco Children Center”, a uz ovaj naš centar u gradu su još dvije salezijanske zajednice – župa, škola i oratorij u djelu grada koji se zove Mekanisa i provincijalna kuća u djelu grada koji se zove Gothara. Posljednjih godinu dana konflikt je uglavnom bio na sjeveru zemlje u zoni Tigray, koji je vlada odsjekla od ostatka zemlje tako što su cijelu zonu opkolili vojskom. S izolacijom, u tom je dijelu zemlje zavladala velika nestašica hrane i lijekova, tako da je veliki broj ljudi umro od gladi i nedovoljne medicinske skrbi. Svi apeli Ujedinjenih Naroda i međunarodne zajednice ostali su besplodni. Puno nevinih do sada je izgubilo život.

Salezijanska zajednica u Adis Abebi/Foto: privatna arhiva

Nažalost, vlada je zbog vojnih razloga zabranila bilo kakvu komunikaciju s tom zonom, što je stvorilo dodatne probleme ljudima koji su porijeklom iz te zone ali žive u drugi krajevima zemlje. Na primjer, mi salezijanci tamo imamo četiri velike zajednice i posljednjih desetljeća braća su u zoni učinila nebrojena djela milosrđa prema siromašnima i napuštenima. Ovdje govorimo o odgoju, obrazovanju, smještaju, hrani, lijekovima i svemu što redovito salezijanci pružaju u svojim zajednicama. Posljedično, i određeni broj braće salezijanaca je porijeklom upravo iz pokrajine Tigray. Provincijal je uspio stupiti u kontakt sa braćom i pronašao način kako poslati novaca u zajednice koje su pod okupacijom. Na taj način smo pomogli kupiti hranu i osnovne potrepštine onima koji su u najvećoj potrebi. Meni osobno, kada sam krajem rujna krenuo u Etiopiju, na račun provincije jedan gospodin iz Mostara uplatio je pet tisuća eura. Isti iznos mi je darovala i jedna mlada dama i njezin sin na Knežiji. Te novce sam dao svom provincijalu za tu svrhu i novci su, hvala Bogu, našli svoje odredište i uistinu se pomoglo gladnima. Molim se i vjerujem da će Bog uzvratiti svojim milosrđem dobročiniteljima.

No, sada je situacija došla do usijanja. Vojska u zoni Tigray se pregrupirala i započeli su gerilski rat. Povratili su veliki teritorij i govori se da su zarobili jako puno vladinih vojnika i puno naoružanja. Inače, ta zona je vrlo bogata prirodnim bogatstvima i utjecajem jer su upravo oni cijelo prošlo stoljeće bili na vlasti. Nije trebalo puno i u rat su se uključila i ostala plemena. Trenutna situacija je takva da se pleme Oromo priključilo borcima iz Tigraya i zajedno su pokrenuli pohod na glavni grad te se vode žestoke borbe na nekih 400 kilometara od Adis Abebe. Prema svjedočanstvima, broj poginulih i stradalih je ogroman. Neka braća predviđaju sukob sličan onom u Ruandi između plemena Tutsi i Hutu.

Zbog ozbiljnosti situacije, vlada je uvela izvanredno stanje u državi, Što se tiče odnosa vlade prema meni ja mogu reći da sam veoma zahvalan, u jako kratkom roku sam dobio radnu dozvolu, osobnu identifikacijsku ispravu tako da bi bilo nezahvalno reći da vlada postupa neprijateljski prema strancima. Razloge zbog kojih su braća u zatvoru je nezahvalno tumačiti, u državi je izvanredno stanje, a nama ostaje jedino moliti se i nadati da će cijela ova situacija što prije završiti. Na mom Facebook profilu (Josip Ivan Soldo, SDB) možete pratiti ono što mi radimo i dalji razvoj situacije s braćom salezijancima.

Odgoj i evangelizacija djece s ulice

Cijela ova situacija je uvelike otežala naš rad sa djecom u zoni Tigray. Škole, oratoriji i župe su nam zatvoreni. Situacija u ovom djelu zemlje je također postala nezahvalna. Namavlada još uvijek dozvoljava rad i na tome smo zahvalni no uvjeti nam nisu baš veličanstveni.

U našem centru trajno trenutno živi 70 dječaka s ulice. Apostolat nam se temelji upravo na pomaganju toj djeci s ulice. Samo u užem središtu Adis Abebe živi oko 4 miliona ljudi, a ekstremno siromaštvo i životne drame dovedu do toga da neka djeca već sa 6-8 godina starosti ostanu na ulici i brinu se sami za sebe. Neki od njih su i djeca prostitutki, kojih su ulice prepune. Te sirote žene su prisiljene na prostituciju da bi preživjele.

Foto: privatna arhiva

Djeca s ulice su prepušteni sama sebi. Mi salezijanci dva puta tjedno idemo po gradu tražiti ih i pozivati da dođu kod nas u centar. Svaki dan ih dođe četrdesetak, te s nama provode dan. Nažalost, uvečer se oni ponovno vrate na ulicu. Konačno, oni među njima koji pokažu volju za suradnjom ulaze u ”Don Bosco Children Program”. Ovaj Program je širok i obuhvaća – školovanje, smještaj, hranu i svu drugu skrb koju si sami ne mogu priuštiti. Školovanje se prije svega sastoji od opismenjavanja, a nakon toga imaju priliku, po posebnom programu koji je vlada odobrila, završiti kod nas osnovnu školu. Konačno, oni koji se pokažu sposobnima i zainteresiranima idu na neki zanat. U našem centru nudimo im automehaničarski smjer, bravariju, stolarstvo, elektriku, a povremeno otvorimo i frizerski smjer, krojački i kuharski. Upravo u kuharskom smjeru sam i ja pokrenuo školu izrade kruha te ih učim kako da si sami ispeku kruh. No, prostor u kojem radimo kruh je premalen, te ćemo morati izgraditi jednu veću prostoriju i nabaviti odgovarajuće strojeve. Akciju sakupljanja sredstava za ovu svrhu pokrenuo sam preko svoga Facebooka profila. Tu možete pogledati mnoštvo fotografija iz našeg rada s djecom s ulice. Mnogi su se već odazvali svojim prilozima i nadam se da ćemo do kraja iduće godine sakupiti potrebnu svotu. Za cijeli projekt nam je potrebno oko pedeset tisuća eura u što je uključena izgradnja novog objekta, zatim uređaji (od kojih je najskuplja pećnica) i potrebni asortiman, odjeća i posuđe. Ukoliko se netko odluči pomoći, dar može uplatiti na potpuno siguran način – na račun Hrvatske salezijanske provincije (IBAN: HR2623600001101275240) s naznakom ”za Djecu ulice u Etiopiji” ili ”Za Etiopiju”.

Inače, školarci u naš centar dolaze povremeno na tečajeve. Svaka tri mjeseca otvaramo novu grupu mladih ljudi koji upisuju tromjesečne zanatske. Trenutno uz naše stalne dječake imamo još oko dvjesto polaznika tečajeva, među kojima su i mladi koje učimo kako praviti kruh. Radi nestašica, povremeno ovdje uopće nije moguće kupiti kruh. Upravo zato smo se angažirali pa sami sebi izrađujemo peciva svaki dan – kako za dječake tako i za naše uposlenike u centru. Cijeli kompleks je velik i dosta skup za održavati. Živimo od danas do sutra, i pravo je Božje čudo kako se to sve uspije platiti. Bogu hala na dobrotvorima koji unatoč svemu ipak uspiju poslati nešto sredstava da bi ovo djelo milosrđa išlo naprijed.

Ja sam Bogu hvala dobro ne izlazim nigdje. Stalno sam u centru sa djecom, odgajam ih i igram se s njima. Često im pustim kakav film, da i oni osjete ono malo normalnosti koju mi u Europi imamo svaki dan, a nismo toga niti svjesni. Njima je paljenje projektora velika stvar. Oni to zovu ”kino”. Kada nešto naprave dobro, damo im neke biskvite za nagradu. Ja te biskvite uopće ne jedem koliko su užasni. No, oni uživaju u njima. Napravio sam im i odbojkašku mrežu. Nema ovdje ništa ako nećeš sam napraviti. Tri dana smo ju pleli i šivali, varili stupove. Dečki s ulice su u svemu sudjelovali i svi su jako uzbuđeni radi toga. Čovječe, oni bježe čim ruku u zrak podigneš, jer toliko su puta batine na ulici dobili. Policija ih tuče, ljudi ih tuku. Tako i naš junak s početka ove priče koji je umakao prvoj crti bojišnice samo zato što ima brze noge. On će ostati kod nas živjeti dok mu se posječena noga ne oporavi jer ako ga ovakvoga nađu neće im moći pobjeći.

Foto: privatna arhiva

Pozivam vas – molite Blaženu Djevicu Mariju, Bezgrešnu Pomoćnicu kršćana, da naše mlade i našu braću salezijance zagovara svojom majčinskom ljubavlju kod svog Sina, da im nastavimo osiguravati sve što je potrebno za koliko-toliko normalno odrastanje.

Na mom Facebook profilu (Josip Ivan Soldo, SDB) možete kroz fotografije pratiti rad Salezijanaca s Djecom s ulice. Ako netko osjeti u srcu Poticaj da konkretno pomogne ovo naše djelo može to učiniti preko računa Hrvatske Salezijanske provincije uz naznaku ”Za djecu ulice u Etiopiji” ili jednostavno ”Za Etiopiju”. A dragi Bog će svakome uzvratiti svojim blagoslovom. Moje molitve i blagoslovi su upućeni svima vama koji ovo čitate. ”A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – i duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!(1Sol 5,23).” Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama!

Vlasnik računa: HRVATSKA SALEZIJANSKA PROVINCIJA
Adresa: Omiška 8, 10 000 ZAGREB
Banka: ZAGREBAČKA BANKA
Adresa: Trg bana Jelačića 10, 10 000 Zagreb, Croatia
IBAN: HR2623600001101275240
SWIFT code: ZABAHR2X  (za uplate iz inozemstva)

*Izvorna verzija objavljenog teksta izmijenjena je naknadno po želji samog autora