U gradu Nazimabadu, u većinski muslimanskoj pokrajni Punjab, može se vidjeti jedinstven prizor! Već duže od dvadeset godina, kršćani i muslimani mole odijeljeni samo jednim zidom – onim koji dijeli crkvu od džamije.

Premda su u početku bile udaljene stotinjak metara, zbog različitih proširenja i dogradnji crkva i džamija završile su jedna kraj druge. Kako ne bi jedni druge ometali u molitvi, poglavari kršćanske i muslimanske zajednice dogovorili su različito vrijeme okupljanja na službu. No to nije sve. Kako ne bi ometali kršćane, muslimani su odustali i od vanjskog razglasa.

– Nismo postavili zvučnike na krov džamije kao što to obično činimo, već samo u unutra kako ne bismo ometali u molitvi našu braću i sestre kršćane – objasnio je imam Quari Zubair.

O ovom zanimljivom suživotu svjedoči i dugogodišnji župnik o. Basheer.

– Kada su 1994. Godine naša braća muslimani počeli gradnju džamije pokraj naše crkve, te pitali imamo li prigovore, prihvatili smo njihovu odluku s entuzijazmom. Promijenili smo raspored jutarnje mise kako ne bismo ometali njihovu jutarnju molitvu. Prava ljudskost znači služiti čovjeku: mi smo najprije ljudi, a tek onda muslimani ili kršćani i to nas zbližava – kaže o. Basheer.

A 70-godišnji Muhamed Rafique, unatoč svojim godinama još se uvijek divi i ponosi ovim suživotom.

– Kada me netko pita kako je moguće da muslimani i kršćani mole jedni kraj drugih, odgovoram mu kako sve zasluge za to idu gradu i zajednicama koje imaju otvoreno srce i ne žele ulaziti u sukobe i rasprave – objašnjava Muhamed.

I dok ih tijekom molitve dijeli zid, nakon molitve i kršćani i muslimani  nalaze se u pokrajnjem parku na zajedničkom druženju i razgovoru, jer, kako kaže imam Zubair citirajući Muhameda: “Zaista Arap nije bolji od Nearapa, niti je Nearap bolji od Arapa”.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net