Francuska Nacionalna skupština je 15. srpnja odobrila zakon kojim se legaliziraju eutanazija i potpomognuto samoubojstvo. Na taj je način Francuska postala jedna od rijetkih europskih zemalja koje dopuštaju takvu praksu, uz Belgiju, Nizozemsku, Luksemburg i Španjolsku.

Zakon je usvojen s 291 glasom za i 241 protiv, i to tri godine nakon što je predsjednik Emmanuel Macron, kojemu je to bilo jedno od ključnih predizbornih obećanja, prvi put otvorio nacionalnu raspravu o toj temi.

Time je okončana višemjesečna komplicirana situacija u kojoj Nacionalna skupština i Senat nisu mogli postići dogovor o prijedlogu zakona. Naime, nacionalna skupština je tijekom posljednjih 14 mjeseci tri puta usvojila prijedlog zakona, posljednji put 30. lipnja s 295 glasova za i 232 protiv, no Senat ga je svaki put odbio.

Senat je 7. srpnja tijesnom većinom od 169 prema 164 glasa, uz 11 suzdržanih, prihvatio prijedlog da se zakon odbaci bez rasprave o njegovu sadržaju te pozvao vladu da prekine zakonodavni postupak. Umjesto toga, premijer Sébastien Lecornu pozvao se na članak 45. francuskog Ustava, koji omogućuje da, kada se Nacionalna skupština i Senat nakon više pokušaja ne uspiju usuglasiti oko istog zakonskog teksta, konačnu odluku donese Nacionalna skupština. Zbog toga je prijedlog zakona ponovno upućen Nacionalnoj skupštini, koja je o njemu četvrti i posljednji put glasovala.

Ipak, glasovanje 15. srpnja nije označilo kraj postupka. Lecornu je dan ranije najavio da će dio zakona uputiti Ustavnom vijeću na ocjenu ustavnosti, što je prethodno zatražio i predsjednik Senata Gérard Larcher. Posebno je upozorio na pitanje priziva savjesti i njegova odnosa prema zdravstvenim i socijalnim ustanovama koje pružaju skrb umirućima, ali ne dopuštaju potpomognuto umiranje. Ustavno vijeće mora donijeti odluku u roku od mjesec dana, odnosno u roku od osam dana ako vlada zatraži žurni postupak. Zakon do tada ne može stupiti na snagu.

Zakon obuhvaća i eutanaziju, koju provodi liječnik ili medicinska sestra, i potpomognuto samoubojstvo, pri kojem pacijent sam uzima smrtonosnu tvar. Da bi osoba ostvarila to pravo, mora ispuniti ove uvjete: biti punoljetna, imati stalno prebivalište u Francuskoj, bolovati od teške i neizlječive bolesti, nalaziti se u uznapredovaloj ili terminalnoj fazi bolesti, trpjeti patnju koju postojeće liječenje ne može ublažiti te biti sposobna slobodno i informirano izraziti svoju odluku. Zakon predviđa da bolesnik samostalno uzima smrtonosnu tvar, dok zdravstveni djelatnik može intervenirati samo ako pacijent fizički nije sposoban to učiniti.

Istodobno je usvojena i mjera za proširenje dostupnosti palijativne skrbi, koja je u Senatu dobila znatno širu potporu: 307 zastupnika glasovalo je za, a 17 protiv. Prema podacima koje je tijekom rasprave više puta isticala Francuska biskupska konferencija, više od 20 posto francuskih departmana i dalje nema odjel za palijativnu skrb.

Nastojanja da se legalizira “potpomognuto umiranje” (ovim se izrazom u zakonu obuhvaćaju eutanazija i potpomognuto samoubojstvo, op.a.) započela su u rujnu 2022. godine, kada je Nacionalni savjetodavni odbor za etiku promijenio svoj dotadašnji stav i podržao „etičku” primjenu eutanazije i potpomognutog samoubojstva. Građanska skupština koju je sazvao Macron tijekom sljedeće zime također je podržala legalizaciju.

Predsjednik je nacrt zakona predstavio u ožujku 2024. godine, ali je postupak  zaustavljen nakon što je u lipnju iste godine raspustio Nacionalnu skupštinu. Prijedlog je 2025. godine ponovno pokrenuo zastupnik Olivier Falorni koji je i ranije bezuspješno pokušavao progurati sličan zakon.

Kritičari smatraju da je novi zakon među najliberalnijima u svijetu. Katolički pravnik i glavni direktor Europskog centra za pravo i pravdu Grégor Puppinck objavio je detaljnu analizu u kojoj tvrdi da cijeli postupak ovisi o procjeni jednog liječnika. Taj liječnik može prvi put upoznati pacijenta tek na dan podnošenja zahtjeva i ne mora biti njegov dotadašnji liječnik.

Dvoje dodatnih stručnjaka koje liječnik mora konzultirati sam bira, oni ne moraju osobno pregledati pacijenta, a savjetovanje se može održati i videopozivom.

Puppinck također upozorava da zakon ne propisuje minimalni rok između donošenja odluke i izvršenja postupka, osim dvodnevnog razdoblja za razmišljanje. Članovi obitelji nemaju zajamčeno pravo biti unaprijed obaviješteni niti mogu osporiti odluku na sudu.

Liječnici koji se pozovu na priziv savjesti ipak moraju pacijenta uputiti kolegi koji je spreman provesti postupak. Privatne i vjerske ustanove, uključujući domove za starije osobe, morat će omogućiti pristup mobilnim timovima za eutanaziju, u protivnom riskiraju upravne sankcije. Nadzor nad provedbom, prema Puppincku, provodi se tek nakon smrti, na temelju izvješća liječnika koji je zahvat izvršio.

Osnivači etičke inicijative “Democracy, Ethics, and Solidarity”, Laurent Frémont i Emmanuel Hirsch, upozorili su u listu “Le Journal du Dimanche” da su kriteriji za ostvarivanje prava – ponajprije „teška i neizlječiva bolest” koja uzrokuje „nepodnošljivu patnju” – definirani toliko široko da bi, prema strogom medicinskom tumačenju, više od milijun ljudi moglo ispunjavati uvjete. Među njima bi bili i kronični bolesnici, osobe s psihijatrijskim poremećajima te starije osobe, bez obveze prethodno sastavljenog pisanog zahtjeva, liječničke revizije ili psihijatrijske procjene.

Studija Zaklade za političke inovacije (“Fondation pour l’innovation politique”) iz 2025. procijenila je da bi zakon državi mogao uštedjeti oko 1,4 milijarde eura godišnje na izdacima za zdravstvo, skrb o starijima i mirovine. Kritičari taj podatak navode kao dokaz mogućeg pritiska na ranjive i starije pacijente nakon stupanja zakona na snagu.

Francuska biskupska konferencija u svibnju 2025. upozorila je da zakon predstavlja prijetnju „najranjivijima” među francuskim građanima. Pariški nadbiskup Laurent Ulrich više je puta pozvao zastupnike da preispitaju svoju odluku, ističući da se prava solidarnost gradi brigom za druge, a ne smrću. „Više nego pomoć pri umiranju, našem je društvu potrebna pomoć pri življenju”, poručio je.n

Nadbiskup Toursa Vincent Jordy  je u videoobraćanju zastupnicima prije glasovanja podsjetio  na stoljećima staru misao Françoisa Rabelaisa da je „znanost bez savjesti propast duše”. Prema njegovim riječima, Francuska prolazi kroz „antropološku promjenu”, odnosno novi način gledanja na život i njegov završetak koji će postupno preoblikovati društvo, utječući na zdravstvene djelatnike, obitelji, osobe s invaliditetom i odnose među generacijama.

Kao primjer naveo je Nizozemsku, gdje su tijekom dvadeset godina postupno uvodene dodatne izmjene zakona, a zdravstvene vlasti u lipnju su potvrdile prvi slučaj eutanazije djeteta mlađeg od 12 godina, nakon što je 2024. zakon proširen i na djecu u dobi od jedne do dvanaest godina. „Donijeti zakon znači otvoriti vrata i onome što možda u trenutku njegova donošenja nismo mogli ni zamisliti”, zaključio je Jordy.

Tekst je preveden i objavljen uz odobrenje EWTN Newsa.