Procesije s Presvetim, online mise i pričesti „od vrata do vrata“ načini su na koje se mala kršćanska zajednica u većinski muslimanskom Pakistanu suočila s pandemijom koronavirusa koja je zahvatila i ovu azijsku državu.

„Kako bismo se sačuvali od globalne pandemije koronavirusa, pred nama su bila dva zadatka. Prvi je bio zaštititi ljude i njihovo zdravlje, a drugi zadatak bio je sačuvati i ojačati vjeru. Ljudsko se zdravlje može sačuvati poštivanjem mjera kao što je društveno distanciranje i karantena, a vjera se jača sudjelovanjem u online misama i molitvama“; kazao je u razgovoru za agenciju Fides nadbiskup Lahorea mons. Sebastian Francis Shaw. U svakodnevnom misnom slavlju koje se emitira na biskupijskoj katoličkog televiziji, nadbiskup Shaw svojim vjernicima šalje poruke nade i potiče ih na obdržavanje mjera kojima pakistanske vlast nastoje obuzdati širenje zaraze.

A na ulicama Karachija mogu se vidjeti prizori slični onima koje smo gledali i na ulicama naših gradova. I ondje katolički svećenici svojim vjernicima nastoje približiti euharistijskog Isusa organiziranjem procesija i blagoslova s Presvetim. U župi sv. Tome u Karachiju, o. Antonio redovito prolazi ulicama svoje župe u kojima žive kršćani noseći Presveti Sakrament i blagoslivljajući vjernike koji sa svojih prozora i balkona iskazuju štovanje i zahvalnost.

„Ne možemo se okupljati, ali ovim osobitim pastoralnim pristupom želimo podsjetiti kako je Bog s nama i ne napušta nas. Na licima mnogih ljudi vidimo radost i osjećaj utjehe u ovim teškim vremenima“, kazao je o. Antonio.

A kako vjernike ne bi ostavili bez svete pričesti, svećenici župe sv. Jakova u Karachiju odlučili su organizirati pričešćivanje „od vrata do vrata“.

„Nakon razgovora s našom pastoralnom skupinom, nas četvorica svećenika odlučili smo obilaziti kršćanske dijelove grada i dijeliti svetu pričest. To je bio moćan znak Boga koji je odlučio pohoditi svoj narod, a mnogima je donio radost i veselje. Vidio sam ljude sa suzama u očima i bio zadivljen njihovom reakcijom i ljubavlju prema Euharistiji. Nadamo se i molimo da ovo vrijeme kušnje što prije završi“, rekao je o. Noel.

Kako prenose mediji, u Pakistanu je od koronavirusa oboljelo gotovo 26 tisuća stanovnika, a 594 oboljelih umrlo je zbog posljedica zaraze. Unatoč svakodnevnom povećanju broja zaraženih, pakistanski premijer Imran Khan odlučio je ublažiti restriktivne mjere i dopustiti rad trgovina pet dana u tjednu, uz zadržavanje obvezne socijalne distance koja se u nekim dijelovima zemlje, a osobito na tržnicama, pokazala gotovo neprovedivom. Tijekom mjeseca ramazana pakistanske džamije ostale su otvorene, a glavni imunolog dr. Rana Muhamed Safdra kazao je kako očekuje povećanje broja zaraženih tijekom svibnja.

Pakistan ima oko 180 milijuna stanovnika, od čega oko četiri milijuna čine kršćani, među kojima je oko jedan milijun katolika, dok 95% stanovništva čine muslimani. Premda su ukinute stare indijske kaste, mentalitet nije iskorijenjen: kršćani su među najsiromašnijima, obavljaju najgore poslove, a često su žrtve diskriminacije i progona.

Nedavno je i američki The New York Times objavio priču o Jamshedu Ericu, jednom od brojnih pakistanskih kršćana koji golim rukama, bez zaštite, čisti kanalizaciju. Svaki put prije posla kratko se pomoli Isusu da ga čuva dok obavlja ovaj po život opasan posao na koju su uglavnom osuđeni pripadnici niže kaste – kršćani i hindusi. Kanalizacijski sustavi u pakistanskim gradovima u funkciji su zahvaljujući brojnim kršćanima koji ručno uklanjaju fekalije, vrećice i opasni bolnički otpad. Eric je nedavno za čišćenje tri kanala dobio naknadu od 6 američkih dolara, a poslove ne odbija kako bi djetetu mogao osigurati kvalitetnije obrazovanje. Nakon brojnih sati provedenih u kanalizaciji, gotovo svi radnici zadobiju respiratorne probleme i razviju kožne bolesti, a mnogi svoj posao plate životom. Organizacije za zaštitu ljudskih prava procjenjuju kako oko 80 posto čistača kanalizacije čine kršćani, dok su ostalih 20 posto hindusi.

„Ne marim za umiranje dokle god svojoj obitelji mogu osigurati normalan život. Nakon što sam čuo za smrti u kanalizaciji, razmišljam što će se dogoditi mojoj obitelji ako umrem, no znam da će se Isus Krist pobrinuti za njih“, kazao je Eric.