Kultura smrti pod krinkom lažnog milosrđa ponovno pokazuje svoje pravo, izopačeno lice.

Oregon eutanazija glad i žeđ

Foto: Shutterstock.com

Prijedlogom novog zakona u američkoj saveznoj državi Oregon mentalno oboljele osobe, kao i osobe koje pate od demencije, uskoro bi mogle umirati od gladi i žeđi. Nacrt zakona predviđa uskraćivanje pomoći pri uzimanju hrane i pića pacijentima koji su pri svijesti, a za izmjenu pravilnika o eutanaziji bilo bi ovlašteno posebno povjerenstvo.

– Riječ je o pacijentima koji su pri svijesti, mogu žvakati i gutati, te žele jesti, premda im je potrebna pomoć u prinošenju hrane ustima. Aktualne smjernice zakona u Oregonu štite pacijente od ovog oblika okrutnosti, a one bi usvajanjem prijedloga zakona bile uklonjene – kazala je Gayle Atteberry iz udruge Pravo na život.

Prijedlog zakona kojim bi se ozakonilo izgladnjivanje do smrti zapravo je odgovor na slučaj Nore Harris, žene oboljele od Alzheimerove bolesti koja je zbog oštećenih motoričkih sposobnosti trebala pomoć pri uzimanju hrane, a čiji je suprug sudskim putem zatražio prestanak davanja hrane. Norin odvjetnik po službenoj dužnosti pred sudom je dokazao kako bi takva odluka predstavljala kršenje zakona, no sud je ipak dopustio uskraćivanje “umjetnih načina davanja hrane i vode”.

Udruga Pravo na život u ovoj odluci, kao i u nacrtu zakona, vidi opasno ugrožavanje prava pacijenata. Njegovim usvajanjem sudovi bi u svojim tumačenjima zakona mogli izjednačiti umjetni oblik hranjenja putem cjevčice s hranjenjem pomoću žlice koje zapravo ne predstavlja medicinski oblik pomoći, već spada u temeljnu zdravstvenu skrb za pacijente pri svijesti.

Prema riječima Gayle Atteberry, “obitelji koje moraju odlučiti o prestanku umjetnih oblika hranjenja ili odustajanju od reanimacije svojih najbližih, suočavaju se s velikim emocionalnim teškoćama”. U većini takvih slučajeva riječ je o pacijentima u komi, ili na samrti. Novi bi pak zakon omogućio izgladnjivanje osoba koje su pri svijesti i ne nalaze se u terminalnoj fazi.

Atteberry smatra kako je pravi motiv ovakvog zakonskog prijedloga “nestrpljivost” osiguravajućih društava, jer njihovi osiguranici “ne umiru dovoljno brzo”.

Podsjetimo, Oregon je prva američka savezna država koja je 1998. godine ozakonila eutanaziju. Prema dostupnim podatcima, broj eutanaziranih pacijenata u stalnom je porastu. U prvoj godini primjene zakona 16 osoba zatražilo je eutanaziju, dok su 2015. godine eutanazirana 132 pacijenta, prosječne dobi od 71 godine. Sveukupno, u Oregonu je zbog eutanazije do 2015. godine umrla 991 osoba.

Tadašnji bostonski kardinal Bernard Law 1997. godine izjavio je kako je usvajanje zakona o eutanaziji “tragedija za sve Amerikance  i teško oboljele koji zaslužuju bolju pomoć zbog njihovih stvarnih potreba, a ne poziv na samoubojstvo”.

“Stanovnici ove zemlje otkrit će kako će ono što neki nazivaju ‘pravom na smrt’ ubrzo postati obvezom da se umre, u trenutku kada društvo neke živote bude označilo kao nekorisne”, kazao je kardinal.

Njegove riječi, nažalost, potvrdili su i statistički podatci i istraživanja prema kojima su glavni razlozi zbog kojih pacijenti traže eutanaziju “manja mogućnost uključivanja u aktivnostima koje život čine ugodnim (96%)”, “nedostatak samostalnosti (92%)”, te “gubitak dostojanstva (75%)”, dok je “strah od nepodnošljivih bolova” koji se u javnim raspravama najčešće koristi kao glavni argument u prilog eutanaziji, prisutan kod 28,7% pacijenata.

Na koncu podsjetimo kako je prema nauku Katoličke Crkve eutanazija u potpunosti neprihvatljiva jer “predstavlja ubojstvo teško protivno dostojanstvu ljudske osobe i poštovanju prema Bogu, njezinu Stvoritelju” (KKC 2277), a prema riječima Cicely Saunders, britanske medicinske sestre i osnivačice pokreta palijativne skrbi, “ako pacijent traži da ga se ubije, podbacili smo u pružanju njege”.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net