Katakombe svete Domicile jedne su od najvećih katakombi na prostoru Italije.

Foto: Wikimedia commons

Zahvaljujući suvremenoj laserskoj tehnologiji, drevne freske najvećih katakombi Vječnoga grada zablistale su novim sjajem, prenosi The Telegraph. Gotovo 1600 godina stare freske godinama su bile skrivene ispod naslaga algi, kalcija i čađi, a zahvaljujući laserskoj tehnologiji te su naslage uklonjene bez njihova oštećenja.

– Sve do nedavno nije bilo moguće izvesti ovu vrstu restauracije. Ručnim uklanjanjem vjerojatno bismo oštetili freske. Na početku nismo mogli ništa vidjeti. Sve je bilo potpuno crno. Različite valne duljine i kromatska selekcija omogućile su nam uklanjanje crnog sloja bez oštećivanja boje koja se ispod nalazila – objasnila je Barbara Mazzei, voditeljica projekta restauracije kojom je do sada obnovljeno dvanaest kripti od oko sedamdeset koliko ih se nalazi u Domicilinim katakombama.

Katakombe svete Domicile jedne su od najvećih katakombi na prostoru Italije. U podzemnim hodnicima dužine oko 15 kilometara nalazilo se oko 150 tisuća grobova od kojih se većina nalazila u malenim nišama u kojima su bili pokopani siromašniji građani, dok su članovi bogatijih obitelji sebi uredili posebne kripte oslikane freskama.

Na freskama su prikazani motivi iz Starog i Novog zavjeta među kojima su prikaz Noine arke, Izakova žrtvovanja, proroka Jone, umnoženja kruha, te pijetla kao ranokršćanskog simbola uskrsnuća. Osobito je zanimljiva bila restauracija kripte namijenjene za pokop gradskih pekara koji su se bavili vrlo unosnom trgovinom i prijevozom pšenice, a čija raskošnost svjedoči o važnosti ovoga zanimanja.

Domiciline katakombe nastale su u 2. ili 3. stoljeću, a ime su dobile po Flaviji Domicili, nećakinji cara Domicijana i ženi konzula Flavija Klemensa koji je podnio mučeništvo u vrijeme Domicijanovih progona kršćana. Njegova žena Domicila bila je prognana iz Rima. U katakombe se ulazi kroz baziliku ranokršćanskih mučenika Nereja i Ahileja koju je u 4. stoljeću dao podići papa Damaz.

Katakombe odnosno ranokršćanske podzemne grobnice i obredna mjesta nastale su po uzoru na istočnjački i rimski hipogej, a najprije su nazivane cemeterijima i hipogejima. Kasniji naziv katakombe potječe vjerojatno od toponima Ad catacumbas koji je obilježavao cemeterij (groblje) uz crkvu sv. Sebastijana u Rimu. Katakombe nisu služile samo za ukope već i za slavljenje liturgije, osobito one vezane uz štovanje mučenika. Za najvećih progona, kršćani su se njima koristili kao skloništima. Vrhunac razvoja katakomba ide od druge polovice 3. do prve polovice 4. stoljeća, a u 5. stoljeću, pred prodorom Gota koji su osvojili i opustošili Rim, katakombe se zatrpavaju kako bi ih se zaštitilo. Nakon 8. stoljeća prestaje njihova uporaba i one padaju u zaborav sve do slučajnog otkrića u 16. stoljeću. Sustavno istraživanje katakombi započinje tek u 19. stoljeću.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net