LIJEPA VIJEST IZ PETROVARADINA
Crkva u kojoj je kršten ban Josip Jelačić uskoro bi mogla zasjati novim sjajem!
„S obzirom na to da je crkva sv. Jurja, u kojoj je kršten ban Josip Jelačić, od iznimnog identitetskog značaja za hrvatsku zajednicu, definirana je potreba da se o detaljima postupaka njezine izvanjske obnove upozna srijemski biskup. U razgovoru je istaknuto da su veliki problemi dotrajao krov koji prokišnjava, te prozori koji su stradali tijekom bombardiranja obližnjega mosta na Dunavu."
Dennis Jarvis, CC BY-SA 2.0
Članovi Radne skupine Hrvatskog Nacionalnog Vijeća (HNV) i Grada Novog Sada za rješavanje otvorenih pitanja hrvatske zajednice, Marko Tucakov i Goran Kaurić posjetili su u četvrtak 17. prosinca srijemskoga biskupa Đuru Gašparovića u biskupijskoj kuriji u Petrovaradinu.
Uz Marka Tucakova, koji je ujedno i predsjednik UO Zaklade Spomen–dom bana Josipa Jelačića, i Goran Kaurića, zamjenika pokrajnske tajnice za kulturu, informiranje i odnose s vjerskim zajednicama te biskupa Gašparovića, na sastanku su bili i kancelar preč. Marko Loš, koji je ujedno i župnik petrovaradinskih župa sv. Jurja, mučenika i sv. Roka, hodočasnika i vlč. Ivan Rajković, ekonom Srijemske biskupije, koji je ujedno i župnik župe Uzvišenja Svetog Križa u Petrovaradinu.
Goran Kaurić je informirao biskupa i svećenike o radu Radne skupine te o mehanizmima koji se uspostavljaju glede rješavanja potreba hrvatske zajednice koja živi u naseljima na području Grada, napose u Petrovaradinu.
Crkva sv. Jurja je predmet posebnoga interesa i za Biskupiju i uopće za hrvatsku zajednicu. Što se tiče projekta obnove izvanjskog dijela crkve svetog Jurja, koji je proteklih mjeseci spominjan tijekom susreta biskupa Gašparovića i predstavnika Grada Novog Sada, postoji projektna dokumentacija obnove koji je izradio Zavod za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada.
„S obzirom na to da je crkva sv. Jurja, u kojoj je kršten ban Josip Jelačić, od iznimnog identitetskog značaja za hrvatsku zajednicu, definirana je potreba da se o detaljima postupaka njezine izvanjske obnove upozna srijemski biskup. U razgovoru je istaknuto da su veliki problemi dotrajao krov koji prokišnjava, te prozori koji su stradali tijekom bombardiranja obližnjega mosta na Dunavu. Ugrožena je, također, statika crkve, najviše zida iza oltara sv. Petra. Odlučeno je da se u praćenju procesa obnove angažiraju i predstavnici koje delegira HNV kroz Radnu skupinu te je zakazan sastanak s ravnateljem Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada“, rekao je Goran Kaurić.
Biskup Gašparović je naveo da je, kada je u pitanju obnova unutrašnjosti ovoga objekta građenog između 1699. i 1701., biskupiji dostavljen Projekt konzervacijsko-restauracijskih radova na zidnoj dekoraciji, slikama na platnu, skulpturama i oplati crkve s. Jurja u Petrovaradinu, koji je izradio Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture 2011. godine.
„Po navedenom projektu do sada nisu započeti radovi, a željeli bismo biti upoznati s dinamikom njihovoga planiranja, u vezi s čime ćemo intenzivirati aktivnosti na pokrajinskoj razini“, rekao je Goran Kaurić.
„Biskupija je spremna dozvoliti turistima posjećivanje crkve sv. Jurja i otvoriti je za javnost ako se za to pronađe način koji će omogućiti da unutrašnjost crkve ostane očuvana. Smatramo da je postavljanje prikladne ograde u predvorju crkve taj način“, rekao je mons. Gašparović. Govorilo se i o potrebi bolje koordinacije s organizatorima turističkih posjeta ovoj crkvi i ostalim sakralnim objektima, s obzirom na to da je bilo učestalih primjera nepoznavanja i krivog tumačenja njihove povijesti.
Što se tiče crkve Uzvišenja sv. Križa, vlč. Ivan Rajković je informirao sudionike o potrebi da se regulira pristup dvorištu crkve radi šetanja pasa, iako porta ovoga objekta ostaje otvorena za prolaz i posjetioce.
Goran Kaurić je izvijestio o nastojanjima o dogovorima glede održavanja dvorišta te nedavno polomljenog križa ispred ove crkve starog 150 godina. Zajednički je konstatirana velika zabrinutost zbog ubrzane urbanističke izgradnje Petrovaradina, napose Starog Majura, koja značajno mijenja njegov izgled i funkcije.
Goran Kaurić govorio je o mehanizama koji će se pokrenuti kod tijela Grada Novog Sada. Na sastanku se, također, govorilo o stanju crkve i svetišta Gospe Tekijske, kao i Našašća Svetog Križa u Srijemskoj Kamenici, koja 2021. slavi 275 godina od izgradnje, kao i pojedinih krajputnih križeva.
Crkva sv. Jurja u Petrovaradinu nalazi se u podgrađu petrovaradinske tvrđave, u Srijemu, u Vojvodini, u Srbiji. U toj crkvi je 16. listopada 1801. kršten hrvatski ban Josip Jelačić.
Crkvu su poslije odlaska Turaka izgradili Isusovci. Isusovce je u Petrovaradin doveo kardinal, grof Leopold Karlo Kolonić, za vrijeme isusovačkog generala o. Tirza Gonzalesa de Aantella (1687-1703.) u Rimu. Imena petrovaradinskih isusovaca prvi put nalazimo u šematizmu isusovačkog reda iz 1695. godine, u kojem se spominje o. Ivan Farkaš kao starješina, a o. Ignacije Rames kao dušobrižnik za Nijemce u Petrovaradinu. Petrovaradinska Isusovačka misija je jedna od jedanaest osnovanih misija u tadašnjoj austrijskoj provinciji.
Isusovci su u Petrovaradinu obavljali župničke poslove iako nije postojala župa. Ovi navodi dokazuju činjenicu da prilikom dolaska isusovaca u Petrovaradinu nije bilo crkve, osim male kapele svetog Jurja u Gornjoj tvrđavi (koja je davno porušena). U namjeri da bi što skorije došli do crkve, zamolili su isusovci kardinala Kolonića da im se preda za bogosluženje napuštena džamija kod Tekija, udaljena četiri kilometra od Petrovaradina. Ovu džamiju pretvorili su u kapelu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. U obnovljenoj crkvi na Tekijama obavljali su isusovci vjersku službu.
Čim su se isusovci afirmirali u Petrovaradinu, počeli su zidati crkvu sv. Jurja. Prema Matiji Paviću, koji se poziva na zapisnik kanonskih vizitacija biskupa Szőrenyia iz 1736-1746. godine, gradnja je financirana iz milodara, koji su tokom godine nadmašili svotu od 500 rajnskih forinti. Crkvu je u kratkom roku sagradio poduzetni i sposobni isusovac Ivan Farkaš, tako da je u njoj, već iste godine (1701.), uza silno mnoštvo, svečano proslavljeno Ignacijevo, 31. srpnja. Crkva je posvećena 20. svibnja 1714. godine.
Kanonski je župa osnovana u Tvrđi po kardinalu Koloniću 1701. godine. Župnikom je bio sve do ukinuća reda Družbe isusove 1773. godine, superior komu je Kolonić odredio bir u vinskoj desetini. Isti je odlukom od 13. srpnja 1703., godine izuzeo župu od redovite jurisdikcije srijemskog biskupa i podredio ju neposrednoj jurisdikciji ostrogonskoga nadbiskupa.
Crkva je sagrađena u baroknom stilu, bez pretjerivanja i bogatog kićenja. Orijentirana je svojom duljom osi sjever-jug, ako se zanemari odstupanje kuta od 15 stupnjeva prema istoku, odnosno sa začelja zapadu. Glavno pročelje i ulaz u crkvu je na sjevernoj strani, iz Strossmayerove ulice, s pogledom na ulicu Vladimira Nazora (prije Isusovačka potom Ilirska).
Pročelje crkve se odlikuje izvanrednom elegancijom barokne arhitektonike, paladijevski mirne, u čemu se graditelj očigledno ugledao na matičnu isusovačku crkvu Il Gesu (Isus) u Rimu. Osnova oblika crkve je pravokutnik s jednim brodom (lađom) kojem je u dubini sužena apsida. Vanjska dužina je 36,7 m, širina 14,75 m, unutarnji raspon građevine je 12,1 m, apsida 8,8 m, debljina zidova iznad poda je 1,3 m, a visina od poda do stropa je 13,8 m. Površina je oko 500 m2.
Uz crkvu izgrađen je samostan. Crkva i samostan povezani su trojim vratima: između sakristije i apside, između kora i „Strossmayerove sobe“ na prvom katu samostanske kuće, a u prizemlju, ispod kora, na lijevom bočnom zidu, načinjen je otvor s dvostrukim dvokrilnim vratima za prolaz u hodnik i dvorište samostanske kuće. Potonja komunikacija ostvarena je 1984. godine kao prijeka potreba kod crkvenih procesija. Crkvu sa samostanskim prostorom povezuje sakristija, dimenzija 6×6 m, u kojoj se čuva misno ruho s paramentima i ostalim inventarom koji se koristi u liturgiji. Fasada je obrađena postojanom žbuka rađenom od krupnog pijeska i vapna, prirodnog je tona i od proteka vremena dobila je patinu. Glavno pročelje sa sjeverne strane čine četiri pilastra preko kojih se iznad kapitela pružaju dva profilirana vijenca. Produžena srednja dva pilastra nose na vrhu lučni fronton s frizom. Dva pilastra na krajevima ranije se prekidaju na svojim linijama u jednu skladnu cjelinu. Ovu harmoničnu arhitektonsku vrijednost remeti zvonik koji je 1736. godine premješten na prednju stranu crkve i ne čini estetsko jedinstvo s njom.
Ispod današnjeg tornja nema okomite potpore stupova u prostoru kora. Cijelu konstrukciju zvonika nose vezači. Prednji dio krovnog vezača oslanja se na zid pročelja, a onaj koji nosi zvonik i krov oslanja se svojim krajevima na bočne podužne zidove. Crkveni zvonik isprva se nalazio na stražnjem dijelu crkve. Kada je 1736. godine premješten zvonik sa stražnje na prednju stranu popravljeno je i pročelje crkve u stilu klasičnog baroka. Pročelje je tada ukrašeno i kipovima sv. Franje Ksaverskog i sv. Ivana Nepomuka. U sredini pročelja crkve je glavni ulaz s pristupom od šest stuba i gazištem na tri strane.
Izvor: Wikipedija
