Petnaest godina, život pun aktivnosti, zrela vjera, bezgranična ljubav prema Isusu. U blaženom se Carlu Acutisu nalazi ludilo ovoga vremena, ali s perspektivom vječnosti, a ne stvari ovoga svijeta. Možda je u tomu njegova privlačnost, a u tomu su i odgovori koje brojni mladi pronalaze u njemu, o čemu svjedoči zanimanje koje pokazuju, kao i hodočašće na njegov grob koji se nalazi u Svetištu ogoljenja svetoga Franje u Asizu, javlja Vatican News.

Franjo i Carlo zajedno

U srijedu je, nakon večernje mise, asiški biskup mons. Domenico Sorrentino, otvorio grob Carla Acutisa, nekoliko dana nakon inauguracije „vrata svetoga Franje“, ponovno otvorenih nakon 800 godina kako bi se vjernicima omogućilo da ponovno prožive gestu kojom se Asiški siromašak lišio svih zemaljskih dobara. Mjesta svetoga Franje i tijelo blaženoga Carla – rekao je biskup Sorrentino – putovi su susreta s Gospodinom. Njihove slike, postavljene zajedno na ulazu u svetište, upućuju na Isusa.

Biskupova je želja da ta svijest potakne sve hodočasnike koji dolaze u svetište, ohrabrujući ih da se otvore svjetlu evanđelja i da duboko dožive vjeru. Tijelo blaženoga Carla bit će trajno izloženo.

Svjetionik

Carla Acutisa je blaženim proglasio kardinal Agostino Vallini, u Asizu 10. listopada 2020., 14 godina nakon njegova preminuća zbog fulminantne leukemije. U propovijedi, koju je održao pred Carlovim roditeljima, majkom Antonijom i ocem Andreom, kardinal je podsjetio kako je Carlo za mnoge bio ‘svjetionik’, ali i uzor snage, stran svakom obliku kompromisa, svjestan da je, kako bi ostao u Isusovoj ljubavi, evanđelje potrebno živjeti konkretno, čak i ako je za to potrebno ići protiv struje – rekao je tada kardinal Vallini.

Tko je bio Carlo Acutis?

Carlo je po mnogočemu ‘prvi’ među uzdignutima na čast oltara. Tako je on prvi blaženik ‘milenijalac’, prvi koje je imao Facebook profil i prvi koji je, prema riječima njegove majke, uživao igrajući Pokemone.

Bio je veliki zaljubljenik u računala i Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu. Te dvije ljubavi spojio je izradom kataloga euharistijskih čuda iz cijelog svijeta koji je objavio na svojoj stranici.

Nakon preuranjene smrti (bolovao je od leukemije) objavljena je i knjiga o njegovu životu pod nazivom “Euharistija – moja autocesta za nebo”.

Kolika je bila njegova ljubav prema Presvetom očituje se u rečenici koju je jednom zapisao: “Što više primamo euharistiju, to postajemo sličniji Isusu, kako bi na ovoj Zemlji već imali predokus neba.”

Gotovo svakog dana sudjelovao je na misi, molio krunicu, klanjao se pred Presvetim, a nekoliko dana prije smrti svoj je život posvetio Gospodinu za Crkvu i papu.

Premda je živio intenzivnim duhovnim životom, radosno je proživljavao mladost, što je utjecalo na sve njegove vršnjake. Njegovo hrabro suočavanje s leukemijom mnoge je uvjerilo kako u njemu ima nešto posebno. Kad bi ga liječnik pitao kako se osjeća, odgovarao bi: “Ima ljudi koji puno više trpe od mene!”

Svojoj majci je pak govorio: „Mama, nemoj se bojati, jer je Isusovim utjelovljenjem život pobijedio smrt. Nema potrebe bježati od smrti, jer nas u vječnom životu očekuje nešto posebno. Naš cilj mora biti beskonačan, a ne konačan. Naša domovina je beskrajna. Nebo nas je oduvijek čekalo.“

Carlo Acutis je i moćni zagovornik kod Boga. Dovoljno je samo podsjetiti na čudo brazilskog dječaka koji je, unatoč medicinskim prognozama, ozdravio od teške bolesti nakon što su se on i njegova obitelj molili talijanskom tinejdžeru.