Kako je objavljeno na službenoj stranici ACN-a, biskup Komarica upitan je zašto je nedavno BiH nazvao „apsurdistanom“, smiješnom državom.

„Međunarodna zajednica, posebice Europljani, tolerirali su proxy rat koji se ovdje vodio od 1992. do 1995. Bosna i Hercegovina ima privremeni sustav otkako je rat završio, tako da je sve stalo. Zemljom de facto upravlja međunarodni predstavnik koji nosi titulu visokog predstavnika. Iako je osmi dužnosnik od 1995. preuzeo dužnost, prisutnost predstavnika nije učinila zemlju ustavnom državom. Lokalni političari niti ispunjavaju potrebne preduvjete niti imaju moć transformacije Bosne i Hercegovine u funkcionalnu ustavnu državu. Državu Bosnu i Hercegovinu čine tri konstitutivna naroda i dva entiteta. Dok Republika Srpska održava čvrste veze s Rusijom, Federacija je pod jakim utjecajem Turske i islamskog svijeta. Treći narod, Hrvati, propada. Jednostavno ne postoji mjesto koje možemo nazvati domom“, odgovorio je biskup Komarica.

O diskriminaciji katolika i njihovom iseljavanju iz BiH, banjolučki biskup je kazao: „Diskriminacija je u svakom pogledu: političkom, društvenom i ekonomskom. Katolici često imaju problema kada imaju hrvatska imena. Teško im je naći posao. Postoji jedan dio zemlje, Zapadna Hercegovina, gdje se manje-više može mirno živjeti. Međutim, katolici i tamo napuštaju zemlju. Hrvati katolici djeluju kao neka vrsta ‘ljepila’ za Srbe i Bošnjake. Ako ovo ljepilo nestane, tada će se ova dva svijeta – islamski i pravoslavni – sve više udaljavati. To će izazvati još veće nemire. Aneks 7 Daytonskog sporazuma, koji je trebao nadzirati povratak svih izbjeglica i raseljenih osoba, nikada nije proveden. Sporazumom je također bilo predviđeno da Bosna i Hercegovina i međunarodna zajednica pruže političku, pravnu i materijalnu podršku onima koji su se vratili. To se u slučaju Hrvata nije dogodilo. U ruci sam držao dokumente na kojima je pisalo: ‘Toliko milijuna se izdvaja za prognane Srbe, toliko i toliko za povratak Bošnjaka’. Nakon toga slijedila je jedna rečenica ‘Nema povratka bosanskih Hrvata’. To znači da od njih ne primamo ništa“.

Kako su na kraju naveli iz Papinske zaklade Pomoć Crkvi u nevolji, koja je na hrvatskom govornom području prepoznata pod njemačkim nazivom Kirche in Not, Bosna i Hercegovina će i dalje ostati prioritetna zemlja za ACN u jugoistočnoj Europi. „Primarni fokus nam je na omogućavanju potrebnih obnova crkava, samostana i konvikata, kao i župnih kuća. Kontinuitet pastoralne službe osiguravamo opremanjem svećenika vozilima koja su im potrebna za opsluživanje svojih župa“, istaknuli su iz ACN-a dodajući kako redovito financiraju i duhovnu formaciju sjemeništaraca i novaka te su samo u 2021. podržali 48 projekata, podijelivši 738 644,29 eura financijske pomoći.