Umjetna ljudska reprodukcija sve nam je bliže, nakon što su japanski znanstvenici objavili kako su iz matičnih stanica uspjeli napraviti nezrele ljudske jajne stanice.

No, bioetičari upozoravaju kako bi ova tehnika mogla rezultirati mogućnostima koje prelaze etične granice i „dubinski krše“ brak i bračnu ljubav.

John Brehany, katolički bioetičar iz Nacionalnog katoličkog bioetičkog centra, u razgovoru za CNA izjavio je da iako istraživanje matičnih stanica može imati pozitivne učinke jer može voditi stvaranju „ljudskih organa za transplantaciju ili se koristiti za liječenje teških bolesti ili ozljeda“, postoji velika opasnost da se zbog ljudske čežnje za moći pokuša iskoristiti tehnologiju za umjetnu ljudsku reprodukciju.

O čemu je zapravo riječ? Tim japanskih znanstvenika upotrijebio je uobičajenu metodu pretvaranja odraslih ljudskih krvnih stanica u matične stanice koje imaju kapacitet pretvaranja u druge ljudske stanice.

Zatim su tako dobivene matične stanice stavili u minijaturne jajnike stvorene u laboratoriju iz mišjih embrijskih stanica. Prema onome što je objavljeno u časopisu Science, to je izazvalo pretvaranje ljudskih matičnih stanica u nezrele ljudske jajne stanice.

Znanstvenici su najavili kako sada planiraju proizvesti zrele jajne stanice, kao i ljudske spermije, koristeći istu metodu.

Ovime bi se omogućilo da bebe budu začete iz stanica djece, djedova i baka, pokojnika, ili stanica slavnih osoba koje nisu toga ni svjesne, pojasnio je Ronald Green, bioetičar sa Sveučilišta Dartmouth.

“Žena bi mogla poželjeti imati dijete Georgea Clooneyja”, rekao je Green. “Njegova frizerka bi mogla početi prodavati pramenove njegove kose preko interneta, tako da bismo najedanput mogli vidjeti mnogo, mnogo potomaka Georgea Clooneyja bez njegova pristanka.”

U dokumentu Kongregacije za nauk vjere Donum Vitae, iz 1987. godine, kritizira se želja za prokreacijom odvojena od bračnog čina supružnika, podsjetio je Brehany. Ukazao je na to kako ona rezultira smanjenim poštovanjem prema „dostojanstvu ljudske osobe koja se dovodi na život na ovaj način“.

Dokument Kongregacije, Dignitas personae, iz 2008., također se bavi bioetičkim pitanjima povezanim s prokreacijom. U njemu stoji kako „autentični kontekst izvora ljudskog života jesu brak i obitelj: ondje se ljudska osoba rađa i to putem čina koji izražava uzajamnu ljubav muškarca i žene… ljudsko rađanje je osobni čin bračnoga para – muža i žene – koji ne trpi nikakve zamjene“.

U dokumentu piše i kako „Crkva priznaje legitimnost želje za djecom i razumije trpljenje supružnika pogođenih neplodnošću“, no kako se ta želja „ne smije pretpostaviti dostojanstvu svakoga ljudskog života do te mjere da njime zagospodari“.

Ivo Džeba | Bitno.net