Foto: YouTube/screenshotAsia Bibi postala je tijekom proteklih godina simbolom borbe za vjerske slobode. Ova pakistanska kršćanka provela je skoro 10 godina u zatvoru čekajući izvršenje smrtne presude zbog optužbe da je uvrijedila muslimanskog proroka Muhameda.

Nakon što je zbog nemira u Pakistanu izazvanih njezinim oslobođenjem Asia napokon uspjela napustiti zemlju, dugo vremena se malo znalo što se s njom događa, osim činjenice da se nalazi u Kanadi.

Posljednjih dana Asia se nalazi u Francuskoj gdje ju je gradonačelnica Pariza, Anne Hidalgo, učinila počasnom građankom, a danas bi se trebala susresti i za francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Uz susrete s važnim državnicima, Asija je dala i nekoliko intervjua, između ostaloga i za katolički portal Aleteia.

Odgovarajući na pitanje o tome što joj je prolazilo glavom kada je čula za presudu Asija je odgovorila: „Moja djeca“. „Tada su oni bili još jako mladi, i osjećala sam veliku tugu. Sama sam sebi rekla da ovo nije moguće, da nisam učinila ništa pogrešno“, kazala je.

U zatvoru su joj, kaže, dani prolazili u izolaciji i nastojanju da bude tiha i neupadljiva, ali iznad svega u molitvi: „U svakom trenutku sam imala Boga u svome srcu“, prisjetila se.

To je i ono što ju je sačuvalo da ne klone i uspije izdržati strahote kroz koje je prolazila: „Doživjela sam to kao iskušenje koje mi je Bog poslao. Kada se čovjeka stavlja na kušnju, želja da uspije, da nadiđe kušnju, iznimno je snažna. Znala sam će mi u tom smislu molitva pomoći, i mnogi su me znakovi poticali da molim“, ispričala je.

Jedan od tih znakova bio je i san u kojemu je vidjela svećenika koji ju je poticao da recitira retke Biblije. Vidjela je to kao Božji poziv da pokuša naučiti pojedine retke na pamet kako bi joj pomogli da izdrži.

No, kada je napokon izdržala svoj boravak u zatvoru, nije mogla biti mirna jer je bijesna rulja na pakistanskim ulicama tražila njezinu smrt. „Najteže je bilo to što sam ih mogla čuti. Mogla sam čuti sve što su govorili. Mogla sam čuti kako viču da žele moje pogubljenje, svim potrebnim sredstvima“.

Unatoč tome, u njoj nema gorčine, niti prema njima, niti prema onima koji su je strpali u zatvor, kaže kako je oprostila. „Oprostila sam im onih deset godina koje sam provela uz zatvoru, odijeljena od svoje obitelji. Oprostila sam im od svega srca.”

Što se tiče budućnosti Asija ima dvije želje. Jedna je da njezine kćeri uspiju dobiti adekvatno obrazovanje, a druga je borba protiv zakona o blasfemiji zbog kojega se u pakistanskom zatvoru nalazi još jedna majka pod smrtnom osudom. Shagufta Kousar optužena je zbog slanja blasfemičnih poruka, iako, prema tvrdnji Asije, Shagufta ne zna niti pisati.

„Vjerujem da zakon protiv blasfemije mora biti reformiran. To je ono čemu odsad želim posvetiti svoj život“, rekla je Asija koja se nada da će doći dan kada će se zajedno sa svojom obitelji moći vratiti u svoju rodnu zemlju.

Sve koje zanima cjelovita ispovijest ove hrabre pakistanske kršćanke odnedavno je mogu pročitati i na hrvatskom jeziku u knjizi naslova Konačno slobodna!.

Ivo Džeba | Bitno.net