U opsežnoj poruci upućenoj mjesnoj Crkvi, mladima, obiteljima, ali i političkim i diplomatskim institucijama te vladinim i nevladinim organizacijama navode se zaključci XII. redovitog plenarnog zasjedanja Udruge biskupskih konferencija srednje Afrike (ACERAC) koji je održan u Mongomu u Ekvatorskoj Gvineji od 17. do 24. srpnja. Središnja je tema bila „Mladi i migracijska kretanja: slučaj srednje Afrike“.

Migracijska kretanja, stara koliko i svijet, nažalost su krenula u sve dramatičnijem smjeru u posljednjim desetljećima, napose u pogledu afričke mladeži općenito, a posebno one iz naše regije. Zapažanje je to od kojeg polazi pismo biskupa srednje Afrike, koja sadrži analizu i zaključke rada njihovog plenarnog zasjedanja.

U središtu njihova zasjedanja bio je fenomen migracija, te podsjećaju na riječi pape Franje iz Lampeduse, 2013. godine koje su, kako navode biskupi, ganule cijeli svijet. I mi smo ogorčeni pred ovim sve raširenijim fenomenom koji se pretvara u pravu noćnu moru za uključene mlade ljude, pišu biskupi srednje Afrike. Čini se, nastavljaju u poruci, da to više ne izaziva dovoljno suosjećanja kako bi se pokrenula solidarnost od međunarodne zajednice.

U poruci biskupi iznose neke podatke koji pokazuju dramatičnost problematike. Prema statistici Ujedinjenih naroda i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, procjenjuje se kako 14,1 % sveukupnih međunarodnih migracija kreće iz Afrike. U svijetu postoji 24 milijuna afričkih izbjeglica i tražitelja azila, a predviđa se kako bi ta brojka do 2025. mogla doseći i 34 milijuna ljudi ako se ne poduzmu potrebne mjere kako bi se promijenio trend.

Biskupi s gorčinom primjećuju kako su opasnosti na rutama – kao što je smrt, opasnost od brodoloma na Sredozemnom moru – sve samo ne odvraćanje za mlade i brojne druge. Mladi, pišu biskupi, imaju žarku i neodoljivu želju za odlaskom, žarko žele stići na Zapad o kojem sanjaju kao o Eldoradu. Misle da će tamo pronaći mogućnost realizacije svih svojih životnih projekata.

Još je veća brojka onih koji su raseljeni unutar afričkog kontinenta: 40 milijuna je osoba raseljeno zbog razloga povezanih s obradom zemlje, klimatskim promjenama ili oružanim sukobima i terorizmom.

Biskupi ACERAC-a potvrđuju kako im je cilj bio pozabaviti se s pitanjem migracija kako bi mogli pružiti učinkovitiju pastoralnu skrb za žrtve imigracija i za čvrsto zalaganje – napose u borbi protiv zastranjivanja koji su s tim područjem povezani, svjesni kako su se brojne provedene inicijative u biskupijama u sjevernoafričkoj regiji pokazale nedostatne s obzirom na ozbiljnost situacije. U poruci predlažu mjesnoj Crkvi neka ojača pastoral mladih kako bi pomogli mladima suprotstaviti se moralnim zastranjenjima povezanim s modernitetom i snažno odbacili poziv na ono što biskupi nazivaju „migracijskom avanturom“. Isto tako predlažu stvaranje regionalne strukture posvećene promicanju i razvoju solidarnosti i milosrđa prema najugroženijima, između ostalog kroz instituciju regionalnog Caritasa.

Još jedan prijedlog je razvoj istraživačkih aktivnosti o migracijskome fenomenu u Africi u višim crkvenim institutima i revitalizacija pastorala obitelji – imajući na umu činjenicu da obitelj ostaje temeljna jedinica odgoja mladih. Ponovno pozivaju na provedbu koherentne i homogene pastoralne skrbi za ljude u pokretu i u prostorima gdje se događaju velika okupljanja i raseljavanja stanovništva kao što su luke, zračne luke, željeznički i autobusni kolodvori, itd. Snažan je poticaj upućen Crkvi u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku da prijave zlostavljanje ukorijenjeno u ilegalnim migracijama na njihovom teritoriju i pripadajućim zemljama, u korist prihvata i poštovanja ljudskoga dostojanstva mladih migranata iz crne Afrike koji su u prolazu ili su se nastanili u nekoj od tih zemalja.

Na kraju, Crkva na sjeveru svijeta pozvana je, u duhu zajedništva, poduprijeti napore Crkve na jugu u pogledu pastoralne skrbi za migracijski fenomen, apelirajući na državna tijela svojih zemalja za prihvat i integraciju migranata.

Biskupi stoga potiču djelovanje međunarodne zajednice, civilnog društva, javnih tijela i drugih tijela u sektoru posvećene zaštiti prava i dostojanstva migranata i izbjeglica te potiču razvoj politika u korist njihove integracije.

Među ostalim, biskupi traže od međunarodne zajednice da davanje viza postane pravo za one koji ispunjavaju kriterije kako bi se smanjilo pribjegavanje mladih ilegalnom useljavanju. Velika je odgojna odgovornost povjerena obiteljima koje se moraju posvetiti prenošenju svojoj djeci temeljnih vrijednosti tradicionalnih afričkih društava, moralnih normi i kršćanskih zapovijedi za autentičan ljudski i društveni život. Biskupi im savjetuju da ne potiču svoju djecu na odlazak „pod svaku cijenu“.

Poruka je potom upućena mladima – koje nazivaju „blagom sadašnjosti i budućnosti regije“. Duboko patimo zbog dehumanizirajućeg postupanja prema mnogima od vas u potrazi za boljom budućnošću, pišu biskupi. Stoga pozivaju mlade da prodube svoju vjeru; da ponovno otkriju važnost autentičnih afričkih vrijednosti u svjetlu Evanđelja: da njeguju „kult predanosti i rada“ umjesto „kulta lakog uspjeha“. Traže od njih da budu svjesni novih oblika ropstva koje organiziraju mafijaške mreže koje u početku obećavaju bolju budućnost, ali koji potom vode u „neslućeni pakao“.

Biskupi potiču mlade neka se ne upuste u „avanture mimo zakona“. Posljednje razmatranje poruke navodi kako fenomen migracije u srednjoj Africi izražava vrlo ozbiljnu društvenu bolest. Izvan teorijskog okvira našeg promišljanja, sada je vrijeme za konkretnu obvezu učinkovitije borbe protiv zlostavljanja koje su s tim povezane, zaključuju biskupi.