Hrvatski biskupi nisu jedini prelati u Europi koji su se jasno i precizno izjasnili protiv pojedinih aspekata Istanbulske konvencije, naglašavajući pri tome kako je njezin deklarirani cilj – borba protiv nasilja nad ženama – plemenit i potreban.

Tijekom svojedobne javne rasprave o Istanbulskoj konvenciji u Poljskoj, tamošnji biskupi su od samoga početka iskazali neslaganje s njom. Još u srpnju 2012. poljski su biskupi objavili priopćenje u kojem su ukazali na njezine problematične aspekte.

Kako su tada pisali poljski mediji, biskupi su među ostalim ukazivali na članak 12. konvencije koji potpisnike obvezuje na borbu protiv “kulture, običaja, vjere i tradicije” koji su u tom kontekstu bili smatrani mogućim izvorom nasilja i to “nasilja obuhvaćenog područjem primjene ove konvencije”. Za biskupe je bio sporan i članak 3. koji je govorio o “rodu kao oznaci društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce” u čemu su vidjeli moguće zanemarivanje prirodnih, bioloških razlika između muškaraca i žene.

Također su prosvjedovali protiv članka 14. koji potpisnice Konvencije obvezuje na promicanje “nestereotipnih rodnih uloga” (dakle i transseksualnog i homoseksualnog obrasca) u obrazovnim sustavima zemalja potpisnica.

“Povezivanje nužne i potrebne prevencije nasilja s opasnim ubacivanjem u obrazovne sustave i svjetonazore milijune roditelja u Poljskoj, jako je uznemirivajući znak”, poručili su tada biskupi.

Biskupi su te 2012. ponovili i kako su za organiziranje sustava borbe protiv nasilja nad ženama, ali da ne vide potrebu povezivanja istog sustava s redefinicijom termina poput spola, obitelji i braka.

Javna rasprava o Istanbulskoj konvenciji ponovno je u Poljskoj bila intenzivirana početkom 2015. kada je dokument trebao proći kroz ratifikaciju u parlamentu Sejmu.

Tada je svojevrsni glasnogovornik Poljske biskupske konferencije po tome pitanju bio nadbiskup varšavsko-praški Henryk Hoser, koji je nama Hrvatima poznat kao bivši posebni izaslanik pape Franje za Međugorje.

Tada je u Poljskoj vladala stranka desnog centra, probruxelleska Građanska platforma (PO) i oni su najavljivali ratifikaciju u Sejmu, na što je nadbiskup Hoser komentirao:

“Ratifikacija Konvencije ima za cilj učvršćivanje rodne ideologije u Poljskoj. Ratificirajući je, slažemo se sa stvaranjem institucija koje će nadzirati sprovođenje te ideologije koja je globalni politički projekt… Jedine novosti koje dolaze s Konvencijom jest uvođenje kulturne i pravne dominacije roda nad spolom kao i uvođenje određenih seksualnih manjina u zakone… To je bit, ostalo je samo ambalaža”, govorio je tada Hoser koji je isticao i kako Konvencija problematizira instituciju obitelji i vidi je kao izvor nasilja, “stereotip” koji to nasilje proizvodi.

Istanbulska konvencija ratificirana je u poljskom parlamentu 9. veljače 2015. sa 254 glasa za i 175 protiv, pri čemu je veći dio glasova ‘ZA’ pripadao zastupnicima PO-a. Tada zastupnike te stranke nije obvezivala stranačka disciplina, pa je troje njih glasalo protiv ratifikacije.

Protiv su glasali zastupnici Prava i pravednosti (PiS), stranke koja je od prosinca 2015. na vlasti.

Iako se od njezina dolaska na vlast raspravljalo o tome da Poljska treba opozvati ratifikaciju Istanbulske konvencije, to se (za sada) još nije dogodilo. Očito je procijenjeno kako tu političku bojišnicu stranka koja već i sada radi duboke i bolne reforme poljske političke scene ne treba u ovome trenutku otvarati. Strategija koja se sada primjenjuje prema dokumentu koji se očito smatra štetnim jest – ne primjenjivati ga, kako je to svojedobno i rekao predsjednik Andrzej Duda:

“Konvenciju ne treba primjenjivati. Poljski zakoni su učinkoviti.”

Za razliku od Poljske, dvije države u kojima se Katolička Crkva također angažirala na kritici Konvencije, istu još nisu ratificirali.

Riječ je o Slovačkoj, gdje su predstavnici svih kršćanskih Crkvi, pa i Katoličke, potpisali dokument u kojem su kritizirali dokument te Latvija gdje se nadbiskup Rige Zbigņevs Stankevičs izravno angažirao u kampanji protiv nje te uvjerio vođu frakcije vladajuće stranke Saveza zelenih i seljaka Augustsa Brigmanisa da dokumentu uskrati potporu. Nakon toga, predviđena ratifikacija odgođena je i nije izgledno da će se ubrzo dogoditi.

Goran Andrijanić | Bitno.net