Poznati i ugledni vatikanolog John L. Allen Jr. analizirao je prekjučerašnji posjet pape Franje rimskoj sinagogi i ponudio šest pitanja koja, po njemu, i dalje otežavaju uspostavljanje potpuno kvalitetnih odnosa između Katoličke Crkve i Židova. Kako je i sam napisao, “pozitivna revolucija u katoličko – židovskim odnosima koja je uslijedila nakon Drugog svjetskog rata i koja je bila ubrzana nakon Drugog vatikanskog sabora” sigurno je jedna od najznačajnijih događaja u religijskoj povijesti XX. stoljeća. Posjet pape Franje, koji je treći papa koji je ušao u rimsku sinagogu nakon sv. Ivana Pavla II. 1986. i Benedikta XVI. 2010., još je jedan pokazatelj popravljanja tih odnosa koji su krenuli u pozitivnom smjeru koji, čini se, više ne može biti zaustavljen.

Ali, dodaje Allen, ovo je šest točaka koje tome, u većoj ili manjoj mjeri, prijete:

MISIJE I EVANGELIZACIJA

Kako piše Allen, odbijanje Židova da Isusa prihvate za Mesiju često je bilo izvor antisemitskih osjećaja, te zbog toga židovska zajednica traži od katolika da ih ne pokušavaju obratiti na katoličanstvo. Sv. Ivan Pavao II., nastavlja američki vatikanolog, objavio je kako “židovski savez s Bogom nikada nije bio prekinut”, a nedavno je vatikansko Povjerenstvo za vjerske odnose s židovstvom objavilo dokument u kojem stoji kako “Crkva ne provodi niti podržava posebnu institucionalnu misiju usmjerenu na Židovski narod”.

Međutim, kako i Allen primjećuje, kršćanstvo je “misionarska religija” koja mora naviještati da je “Krist došao za svakog čovjeka”. U već spomenutom dokumentu navodi se i kako “ne može biti različitih putova ili pristupa Božjem spasenju…Teorija da bi mogla biti dva puta spasenju – židovski put bez Krista te kršćanski put s Kristom – ugrozila bi temelje kršćanske vjere…”

Riječ je, dakle, o napetosti između priznavanja toga da “Židovi nisu isključeni iz plana Božjeg spasenja” i inzistiranja na punini objavljene istine u Isusu Kristu. Kako tu napetost pomiriti, zadaća je teologa i vjerskih vođa.

IZRAEL I PALESTINA

Židovske političke i vjerske vođe voljeli bi vidjeti da Katolička Crkva daje veću potporu državi Izrael, kako u političkom, tako i u striktno teološkom smislu.

Međutim i nedavni sporazum Vatikana i Palestine pokazuje da Crkva ne može ići protiv jedne važne činjenice – većina kršćana koja danas živi u Svetoj zemlji su Palestinci, kao i biskupi.

U tom smislu, Crkva mora pripaziti da odnos između katolika i židova ne postane potpuno politiziran.

EKONOMSKI SPORAZUM

Izrael i Vatikan uspostavili su diplomatske odnose od 1993., ali pitanje crkvene imovine u Izraelu i njezina oporezivanja i dalje je neriješeno. Obje strane imaju svoje interpretacije čemu je to tako, ali ostaje činjenica kako nepostojanje tog sporazuma predstavlja problem u uspostalvjanju cjelovito pozitivnih odnosa.

PIO XII.

Iz pojedinih židovskih povijesnih i političkih krugova i dalje dolaze prigovori na način na koji se Sveta Stolica, s papom Pijom XII. na čelu, suprotstavila i borila protiv holokausta i progona Židova u europskim zemljama. Tu će, zasigurno, pomoći potpuno otvaranje Vatikanskih arhiva koji će otkriti razmjere u kojima je Vatikana Židovima pomagao. Sam papa Franjo, napominje Allen, je bio jasan: Pio XII. i njegova uloga mora biti prosuđivan u kontekstu vremena u kojem je živio i djelovao. Postoji previše onih koji napade na njega koriste kao zlonamjeran napad na Crkvu općenito.

RETORIKA JUBILEJA MILOSRĐA

“Teško je predvidjeti da bi se netko mogao suprotstaviti ideji milosrđa”, piše Allen. Međutim, Riccardo di Segni, glavni rabin Rima izjavio je kako Jubilej milosrđa koji je proglasio papa Franjo “može pojačati antisemitske osjećaje”. U kom smislu? U tom da se Bog Starog zavjeta prikazuje kao “nemilosrdan i pun osude”, dok je “kršćanstvo puno ljubavi i milsorđa”. Di Segni je napisao kako “zna da Papa nije imao takvu nakanu”, ali da “nepripremljenoj javnosti” to može izgledati tako.

OŽIVLJAVANJE ODNOSA NA RAZINI OBIČNIH LJUDI

Židovske vođe kažu kako je promjena odnosa bila “revolucionarna” na razini dužnosnika, ali da, s druge strane, još nije zaživjela među običnim ljudima u župama diljem Europe, gdje je, tvrde, antisemitizam i dalje prisutan. Istodobno, katolici u Izraelu se žale kako se prikazivanje njihove vjere u javnosti i školskim programima i dalje svodi na “inkviziciju, križarske ratove i holokaust”. Obični ljudi, s obje strane, dakle, trebaju zaživjeti te popravljene odnose.

G. An. | Bitno.net