‘Ono što čovjek želi nekome darovati, mora biti oslobođeno svih nameta – posebice hrana’

‘Oslobodimo doniranje hrane PDV-a’ ime je građanske inicijative koja se nedavno predstavila hrvatskoj javnosti. Iza nje stoji nekoliko ljudi koji su aktivni u humanitarnom sektoru i žele ovom inicijativom spriječiti apsurdni sustav koji trenutačno vlada u našoj zemlji i koji otežava doniranje hrane koja više ne zadovoljava stroge trgovačke standarde, ali i dalje je upotrebljiva. Umjesto da bude donirana pučkim kuhinjama, ova hrana završava na smeću. O akciji i njezinom trenutačnom statusu, te što bi socijalni sektor mogao dobiti od nje, razgovarali smo s Mladenom Tadej, franjevkom trećoredicom, djelatnicom riječke Socijalne samoposluge ‘Kruh sv. Elizabete’ i jednom od pokretača inicijative.

Što je vas, pokretače inicijative o oslobađanju donirane hrane od PDV-a potaknulo na tu akciju?

Prije svega, moje je mišljenje da svako doniranje treba osloboditi PDV-a. Što god čovjek želi nekome drugome dati, to mora biti oslobođeno nameta, a da ne govorimo o hrani, imajući u vidu stanje u državi. Sada govorim iz svog četverogodišnjeg iskustva volontiranja u Socijalnoj samoposluzi „Kruh sv. Elizabete“ u Rijeci. Kada bismo imali dostatne količine hrane i kada je ne bismo morali skupljati svaki vikend po 12 sati, mogli bismo se puno više posvetiti ljudima, njihovom osnaživanju da se izvuku iz situacije u kojoj su sada. Jer, treba znati, svi žele živjeti od svoga rada. To je bila motivacija.

– Javnost je o inicijativi saznala negdje u veljači. Što se sada događa s vašom akcijom?

Mi smo u veljači izašli u javnost, ali cijelu inicijativu pripremamo već dulje vrijeme. Na našu sreću, javnost, mediji i oni koji donose odluke u našoj državi sjajno su popratili naše istupe i zahtjeve. Ti istupi pomogli su nam pokrenuti proces osmišljavanja i stvaranja sustava doniranja hrane u Hrvatskoj te postati dijelom tog procesa i iskoristiti znanje koje smo dobili kroz istraživanje iskustava drugih zemalja i konzultiranje niza stručnjaka. Danas, Inicijativa oko sebe okuplja čitav niz udruga i organizacija koje se bave sličnim problemima i nadamo se da ćemo u budućnosti moći utjecati na neke odluke koje idu na štetu socijalno najugroženijih. Prvi nam je korak, dakle, osloboditi doniranje hrane PDV-a i tako popraviti “krvnu sliku” tih skupina stanovništva.

– Kako ste konkretno uključeni u proces stvaranja sustava doniranja hrane?

Članstvom u povjerenstvu za izradu pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinima doniranja hrane i hrane za životinje koje treba osmisliti taj sustav te aktivnim zagovaranjem pred raznim ministarstvima da se taj problem žurno riješi. Kada je donesen Zakon o poljoprivredi u ožujku, po prvi put je otvoren prostor za izgrađivanje sustava doniranja hrane i njegovo zakonsko reguliranje. Zakon je predvidio donošenje podzakonskog akta, pravilnika, koji će definitivno regulirati doniranje hrane. I to je ono na čemu ovo povjerenstvo radi. Osim nas, u njemu sjede i ljudi iz ministarstva poljoprivrede, ministarstva socijalne politike i mladih, carine, ministarstva financija, porezne uprave i i Hrvatske gospodarske komore. Zakon je za osmišljavanje i izgradnju sustava doniranja hrane prvotno predvidio 2 godine, no u zadnjem čitanju u Saboru izglasan je rok od 3 mjeseca. Odmah nam je bilo jasno da se ovako složena i kompleksna priblematika neće moći kvalitetno urediti u tako kratkom roku. Rekli smo – u redu, idemo vidjeti što možemo napraviti za ta tri mjeseca, s time da smo tražili produljenje roka i, kako se sada čini, bit će produljen za još tri mjeseca. Radom u povjerenstvu ukazali smo na to da je sustav doniranja hrane složeni mehanizam i da ga treba pažljivo ustrojiti, uzimajući u obzir kontekst u kojem živimo i prakse zemalja gdje takvi sustavi funkcioniraju godinama. I ne samo da ukazujemo nego vrlo aktivno predlažemo rješenja koja se mogu uklopiti u naš kontekst i koji posebnu pozornost svraćaju na socijalno najugroženije slojeve stanovništva kojih je sve više.

Nadalje, ukazali smo na to da ako doniranje ne bude oslobođeno PDV-a, ostat će na razini altruizma nekih skupina ili pojedinaca. Ništa se neće promijeniti ako ne oslobodimo PDV na doniranu hranu. Oni koji su u potrebi ne smiju ovisiti isključivo o dobroti pojedinaca ili trgovačkih lanaca već o sustavnoj skrbi države koja svojim zakonima to zaista može omogućiti.

– Pa, hoće li vaš prijedlog oslobođenja doniranja hrane od PDV-a biti realiziran?

O tome treba odlučiti ministarstvo financija i mi smo dobili zeleno svjetlo da iznesemo prijedloge koji će najbolje odgovarati našem kontekstu. S time što odmah treba inzistirati na transparentnom sustavu koji će spriječiti porezne manipulacije.

Realna je opasnost da će se otvarati organizacije koje će biti u tom poslu samo radi profita i malverzacija. Tu treba napraviti kriterije za davanje dozvola takvim organizacijama.

Postoje zemlje u Europi koje imaju takve sustave. Francuska je sada zabranila trgovačkim lancima da bacaju hranu, ali prije toga je imala sustav doniranja hrane koji je funkcionirao 20 godina. Za Hrvatsku bi takva odluka u ovom trenutku bila preveliki korak i bila bi kontraproduktivna.

Vjerujemo kako bi pravilnik mogao u rujnu ići na čitanje u Sabor te će do tada i ministarstvo financija udovoljiti našem zahtjevu za oslobođenje od PDV-a. Za to nam je potrebna sva stručna pomoć, ali i pomoć javnosti.

– Koje će biti konkretne koristi od takvog poteza?

Konkretno, ljudi koji se bave ovakvom vrstom pomoći svoje će kapacitete moći preusmjeriti s pribavljanja hrane na rad s korisnicima. Naprosto, puno više ćemo raditi na tome ono što ljudima treba da se vrate na tržište rada – pomoć u nekakvom doškolovanju, duhovna, psihološka pomoć, razvoj informatičkih vještina ili – „Naučiti ih da love ribu, a ne im samo davati ribu“. Dakle, aktivnosti koje u ovom trenutku naprosto ne stignemo jer trošimo vrijeme na prikupljanje hrane.

I naravno, moći ćemo ljudima davati puno veće pakete hrane i moći ćemo pomoći većem broju ljudi. Moći ćemo pomoći ljudima i koji nisu najteži socijalni slučajevi, a istodobno im treba pomoć. Naša Socijalna samoposluga „Kruh svete Elizabete“ u Rijeci ne radi samo s ljudima koji imaju rješenje Centra za socijalnu skrb već pomažemo ljudima koji su pod blokadama ili ovrhama, svakome tko nam dokaže da je gladan, što čujemo da nije slučaj u drugima organizacijama. Često se dogodi da je ljudima koji su pod blokadama teže nego onima koji imaju socijalnu pomoć. Ovi prvi socijalnu pomoć ne primaju jer se vodi da imaju primanja ili zbog vlasništva nad nekom imovinom ili slično, a doslovno nemaju što jesti.

Pomaganje siromašnima i onima u potrebi i vjera u Isusa Krista – dvije stvari koje prirodno idu jedna uz drugu… Kako je to izgledalo na vašem duhovnom putu?

Odgojena sam u obitelji koja je imala običaj svima pomagati i za mene je to naprosto prirodno. Dragi Bog mi je dao tu milost da mogu prepoznati potrebu drugoga i u radosti odgovoriti na nju, i kad mi je to kao čovjeku teško.

Nakon fakulteta u Zagrebu, gdje sam volontirala u nekim organizacijama, vratila sam se u Rijeku i upoznala sam se s akcijom časopisa za beskućnike Ulične svjetiljke i Sinišom Pucićem koji je tu akciju osmislio. On mi je predložio da se uključim u akciju pokretanja Socijalne samposluge. Došla sam tamo, dobila metlu, a nakon smjene molili smo deseticu krunice. I to je za mene bilo to.

Taj dan sam vidjela da ljudi kojima pomažemo sretni izlaze van i shvatila sam da me to ispunjava i da želim tu ostati, bez obzira što radila.

Inače, otprilike do sredine fakulteta živjela sam kao ‘tradicionalna’ vjernica, ali negdje u to vrijeme Gospodin mi je dublje dotaknuo srce i prošla sam kroz obraćenje. Kada sam došla u Socijalnu samoposlugu, nisam znala da su to ljudi franjevci-svjetovnjaci, ljudi u vjeri. No, ubrzo sam shvatila da mi je Gospodin dao to mjesto gdje mogu rasti u vjeri, kroz djelovanje. Kada sam vidjela te ljude kako s ljubavlju i osmjehom reagiraju na svaku pogrdu, na psovke nezadovoljnih korisnika, a ne da viču na njih, što bi bila moja prva reakcija…Vidjela sam tako iz prve ruke kako Božja ljubav djeluje. Ti ljudi koji bi psovali, njihov izraz lica i njihovo ponašanje mijenjali bi se kada bi bili dočekani s ljubavlju. I tada sam poželjela biti franjevka i ušla sam Treći red Gospe Lurdske na Žabici, te sam prošle godine dala privremene zavjete. Ovdje sam četvrtu godinu i zahvalna sam Bogu što mi je dao da ljubav prema siromasima graditi u vjeri u konkretnom zajedništvu s braćom i sestrama.

Razgovarao Goran Andrijanić | Bitno.net