Njegova je životna i duhovna priča nadahnjujuća na toliko načina – on je prvi katolički svećenik na svijetu koji svoju pastoralnu službu obavlja unatoč tome što je gluh i slijep, borac je protiv nekadašnjeg rasističkog režima u rodnoj Južnoafričkoj Republici koji je organizirao škole za gluhe i osobe oštećenog sluha bez obzira na njihovu boju kože, te zbog toga imao problema s vlastima, a danas je dušebrižnik vjernicima koji su kao i on gluhoslijepi.

Redovnik redemptorist o. Cyril Axelrod rođen je u obitelji ortodoksnog židova u gradu Pretoriji. Rođen je gluh, a njegov otac ga je poslao u katoličku školu koja je jedina u tom gradu bila osposobljena za odgoj gluhe djece. Katolički odgoj učinio je svoje i Cyril se obratio na katoličanstvo, a svećenički poziv počeo je osjećati tijekom studija u SAD-u. Vratio se u rodnu Pretoriju i tamo se počeo školovati u redemptorističkom sjemeništu. Njegov poziv bio je pastoralni rad s gluhim osobama, a kada se zaredio, negdje početkom 1970-ih, bio je jedan od malobrojnih svećenika na svijetu koji je bio potpuno gluh.

U Južnoafričkoj Republici osnovao je školu za gluhonijeme osobe, u kojoj su pristup imali i crnci i bijelci, zbog čega je inao problema s sustavom aparthejda, a pokrenuo je i prihvatilište za gluhe beskućnike obje rase, što mu je također stvorilo probleme. Njegov red ga u jednom trenutku šalje na misije u Aziju, gdje se također bavio pastoralom gluhih osoba i borio protiv njihove diskriminacije u društvu i crkvi. Tamo, nakon devet godina redovništva, saznao je da boluje od Usherovog sindroma, bolesti koja je učinila da postepeno gubi vid. Ta bolest bila je, kako i sam danas govori, velika kušnja vjere za njega. Tada se, međutim, sjetio kako ga je otac, još dok je bio dječak, vodio u posjet domu u kojem su bile smještene gluhoslijepe osobe gdje se osvjedočio u njihovu radost koju su živjeli unatoč svojim ograničenjima. To sjećanje dalo mu je snagu i poniznost da prihvati svoj križ.

“I to je bila prigoda da ojačam svoju vjeru i pouzdanje u Boga unatoč svim poteškoćama koje sam iskusio u životu. Kao gluhoslijepom redemptoristu moja misija jest da stvorim situaciju nade i vjere u kojoj će gluhoslijepe osobe upoznati Božju ljubav kroz pomoć ljudi koji vide, te uživati u komunikaciji s njima (o. Cyril danas komunicira taktilnim jezikom, koji se prenosi kroz dodir ruku, op. a.). Za gluhoslijepe osobe sve ovisi o vjeri koja ono što se ne može vidjeti niti čuti pretvara u vidljivo i čujno zahvaljujući komunikaciji s ljudima koji vide. Taj susret osigurava radost, nadu i vjeru u Boga za gluhoslijepe osobe”, napisao je Axelrod svojedobno u članku za britanski magazin New Statesman.

U tom istom članku o. Cyril je opisao i kako je postepeni gubitak vida donio promjene u načinu na koji doživljava iskustvo Boga i Njegove nazočnosti. Nestao je vid, a s njim i pogled na divote prirode u kojima je prepoznavao harmoniju i ljepotu Boga. Međutim…

“Kada izlazim u vrt osjećam mirise cvijeća i drveća i dodirujem ih rukama, doživljavajući otajstvo Božjeg dodira. Kada su dan kišoviti, a ja padam u tugu, liječim se dodirujući Boga u hostiji. Taj dodir je ulazak Boga u moju tamu. Vjera se ne može vidjeti okom niti čuti uhom, ona je naprosto bogatstvo Božjeg dodira koji dolazi kroz vezu s Njim u pravom duhu”, napisao je redemptorist koji je svojedobno dobio i odličje od britanske kraljice Elizabete II.

O. Cyril Alexrod danas živi u Velikoj Britaniji, ali i putuje po svijetu, te se susreće s gluhoslijepim i zdravim osoboma, svjedočeći im o Božjoj ljubavi. Prošli tjedan se susreo i s papom Franjom na susretu u Vatikanu kada je Papa ugostio slijepe i gluhonijeme osobe. To nije njegov prvi susret s Petrovim nasljednikom. Nedugo nakon svog zaređenja susreo s Pavlom VI., a upoznao je i Benedikta XVI. (na slici).

G. An. | Bitno.net