NEVJEROJATNO SVJEDOČANSTVO

Nikada nismo čuli nešto ovakvo, pjevaj nam opet! – pjesma o Kristu spasila ga od smrti

Ljudske misli nisu Božje misli i ljudski puti nisu Božji puti, kaže biblijska mudrost, a da je doista tako dokazuje i svjedočanstvo američkog karmelićanina Davida Johnsona.

Brother-David-Johnson

Foto: CNA

Još kao mladić, David je odlučio otputovati iz rodnog Colorada u daleku Siriju kako bi studirao arapski jezik, no u jednom trenutku osjetio je Božji poziv i odlučio pristupiti karmelićanima.

Zbog ljubavi prema ovoj bliskoistočnoj zemlji, odlučio je pristupiti samostanskoj zajednici sv. Jakova u Qari – gradu koji je, kao i ostatak Sirije, bio meta napada islamističkih militanata. Upravo ondje, na uskrsni ponedjeljak 2012. godine, dogodilo se nešto što će pamtiti čitav život.

Toga dana brat David našao se na samostanskom tornju i ugledavši vojnike, prijateljski mahnuo kako bi ih pozdravio. Militanti se se ubrzo našli na samostanskim vratima kako bi doznali tko im je to mahao. Otkrivši da je riječ o Amerikancu, strpali su ga u kombi i odveli tamnicu, misleći kako je strani špijun.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Pitali su se što ja radim ondje i govorili kako vjerojatno glumim redovnika. Moja zajednica, umjesto panike, odmah je otišla u crkvu, molila i slavila svetu misu. Bio sam u Božjim rukama i nisam se bojao – prepričava brat David.

A tada, dogodio se nešto izvanredno. Potpuno smiren i ispunjen radošću, počeo je pjevati uskrsne pjesme i to na materinjem jeziku svojih tamničara.

– Govorili su ‘Nikada nismo čuli nešto ovakvo, pjevaj nam opet!’ – prisjeća se redovnik, dodajući kako je nakon početne iznenađenosti na licima vojnika ubrzo vidio blagost i radoznalost.

– I počeo sam opet pjevati, ‘Krist je od mrtvih uskrsnuo, smrt je smrću zgazio i onima u grobu život darovao’.

Vojnici su mu smijući se pljeskali i odlučili ga vratiti u njegov samostan. No prije toga odveli su ga u svoj kamp kako bi i drugi upoznali „pjevajućeg američkog redovnika“.

– Otvorili su vrata i rekli mi da pjevam o uskrsnuću. Svi su mi pljeskali! Činilo mi se kao da sanjam, da sam ušao u neku drugu stvarnost! – kaže 34-godišnji karmelićanin.

Iako mu je poznavanje jezika pomoglo, uvjeren je kako su mu molitva njegove subraće i Kristovo ime koje je zazivao u pjesmama spasili život. I zato savjetuje svima:

– Moli, moli, moli! Povjeri sve Njegovoj providnosti!

Miodrag Vojvodić|Bitno.net


Objavljeno: 22. lipnja 2015.

Možda vam se svidi