Dragi Hrvoje,

čitav izvještaj o deset egipatskih zala ima za cilj pokazati da je Bog jedini gospodar svijeta, života i čitava svemira. Sjetimo se da je faraonova uredba bila da se sva izraelska muška djeca moraju ubiti. U sustavu egipatske religije faraon je predstavljao božanstvo na zemlji. U svojoj moći on se postavio kao vladar svijeta, života i smrti svojih podanika. Stoga niz događaja u Egiptu koji se događaju preko Mojsija pokazuje kako faraon nije nikakvo božanstvo, već je zapravo JHVH jedini gospodar prirode, nebeskih pojava, a u konačnici i života i smrti svih ljudi. Kao vladar tada najvećega carstva na svijetu faraon to nažalost nije mogao prihvatiti.

Najprije je važno uočiti da nisu djeca ta koja trpe kaznu. S obzirom na to da ona nisu počinila nikakav grijeh, njihovi su životi ponovno samo prešli u Božje ruke. Kaznu su pak pretrpjeli Egipćani kako bi uvidjeli svoja zlodjela i shvatili da je jedino Izraelov Bog istinski vladar svemira. Postojala su i drugačija tumačenja ulomka o prvorođencima. Rabi Mordecai Becher smatra da je riječ prvorođenci mogla označavati više socijalne slojeve u Egiptu. Drugi su učenjaci smatrali da taj pojam označava vođe egipatskih obitelji, uključujući svećenike egipatske religije. No čini mi se da takva objašnjenja nisu posve uvjerljiva. Za antički način razmišljanja taj ulomak ne govori o nečem što je pregruba kazna već tužna posljedica faraonove zaslijepljenosti. Deseto zlo, kao što znamo, dolazi nakon prethodnih devet od kojih nijedno nije moglo slomiti tvrdokornost faraona.

Možda nas može zbuniti redak koji govori o tome da je Bog taj koji je otvrdnuo srce faraona (Izl 4,21; Izl 7,3). Dakako, bilo bi nepošteno da Bog najprije onemogući faraonu da promijeni mišljenje, a onda ga zbog te nemogućnosti kažnjava. Međutim, ako pobliže promotrimo biblijski tekst, vidjet ćemo da je situacija puno složenija nego što se čini na prvi pogled. Iako je otvrdnuće faraonova srca nekoliko puta pripisano Bogu (npr. Izl 9,12; 10,20; 10,27 itd.), na više je mjesta navedeno da je faraon sam otvrdnuo svoje srce (Izl 7,13; 8,15; 9,35; 13,15 itd.). Tijekom prvih pet zala nedvojbeno se navodi da je faraon taj koji je otvrdnuo svoje srce.

Poznati židovski teolog Maimonides tumačio je da je faraon svojim zlim djelima toliko otvrdnuo svoje srce da je uklonio svaku mogućnost obraćenja. Bog nije naveo faraona da čini zlo, ali je on svojom ustrajnošću na porobljavanju i zlostavljanju Izraelaca postao posve zaslijepljen. Što bi onda značilo da je Bog otvrdnuo srce faraona? Glagol koji je ovdje preveden s otvrdnuti ima više značenja: ojačati, potvrditi, osnažiti. Često se koristi u smislu izvršiti dužnosti, ustrajati. Sveti je Augustin u Pismu Sikstu pojašnjavao što znači otvrdnuti srce (u mom prijevodu): „Bog ne otvrdnjava srce tako što unosi zlo u njega, već tako što mu ne udjeljuje milost.“ Ili na drugom mjestu: „Bog nije uzrok otvrdnuća srca, već se kaže da otvrdne one koje ne omekšava, da osljepljuje one koje ne prosvijetli, da odbacuje one koje ne poziva.“

Dakle, pripovijest o faraonu može se potpunije shvatiti ako otvrdnuće faraonova srca shvatimo kao posljedicu faraonovih zala nad Izraelom. U svojoj sljepoći faraon više nije mogao uvidjeti da on nije vladar svemira, života i smrti. Bog je „otvrdnuo faraonovo srce“ tako što mu je dopustio da slijedi svoje odluke i podnosi posljedice svoje okorjelosti. Prema tome, kazna o kojoj govoriš tužna je posljedica ljudske okorjelosti. Ipak, unatoč faraonovu odolijevanju, Bog je pokazao svoju veličinu izbavivši Izraelce. Smrt prvorođenaca u svim je kasnijim generacijama bila Izraelcima podsjetnik da svi životi pripadaju Bogu.

Nama se danas može činiti da je cjelokupna povijest izabranoga naroda preokrutna. Međutim, treba imati na umu da je već vrlo rano postojala svijest o težini navedene kazne. U Talmudu se govori o tome kako su anđeli, dok su se Egipćani gušili u Crvenom moru, htjeli zapjevati pjesmu slave Bogu. Bog ih je zaustavio rekavši: „Djela mojih ruku guše se u moru, a vi biste pjevali pjesme radosnice preda mnom?“ (Sanh. 39b). Sve do danas Izraelci se u slavlju Pashe prisjećaju Božje tuge tijekom izlaska. Dok se recitira izvještaj o deset egipatskih zala, ulijeva se po jedna kap vina. Te kapi predstavljaju Božje suze. Na taj način, iako slave najveći događaj svoje povijesti, Izraelci žale zbog patnje drugih stvorenja.

Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.