U srijedu, 25. kolovoza, misnom slavlju u Nacionalnom svetištu svetog Josipa prethodila je pobožnost svetom Josipu koju je predvodio mons. Antun Sente, rektor svetišta, a nakon toga uslijedila je misa u kojoj je propovijedao dominikanac fr. Ante Kazoti.

„Lijepo je što se srijedama okupljamo oko svetoga Josipa ne bismo li onda s Marijom i Josipom došli do Isusa. Pozdravljam osim vas dragi vjernici i fr. Antu Kazotija, dominikanca, koji će nas uvesti u misno slavlje i razlomiti nam Božju riječ“, rekao je uvodno mons. Sente.

U svojoj propovijedi o. Kazoti progovorio je o važnosti i ulozi svetoga Josipa.

„Odnos prema Mariji za Josipa je najprije bilo ljudsko pitanje, a tek nakon toga i božansko. No, on je pokazao da je imao božanski obzir prema ljudima te je potom mogao prihvatiti nakon viđenja u snu da je to doista Božja stvar. Josip je svojim djelima izbjegao ljudsku naprasitost i brzopletost, nije se upuštao u osuđivanje ljudi i kada je osobno mogao biti povrijeđen onime što se dogodilo, nego je snažno prianjao uz Boga i uz Njegovu volju. Kao nagradu za takvo postupanje dobio je da može u svoj dom udomiti Božjega Sina. Poput Josipa i sami smo pozvani oduševljavati se Božjom blizinom i prisutnošću te tako i nama može pripasti u dio dar Božjega Sina, kako bismo doživjeli radost koju nam sveti Josip donosi u naše domove i u našu domovinu. I kada se mukotrpno probijamo kroz muke i teškoće, uvijek nas treba voditi Božja misao i njegovi sveti ideali“, rekao je fr. Ante Kazoti.

Na kraju i ove srijede posvećene svetom Josipu, uslijedilo je svjedočanstvo, koje je okupljenima ispričao fr. Ante Kazoti. Naime, o. Kazoti svećenik je tek godinu dana, koji trenutno vrši službu župnog vikara u Župi Kraljice Svete Krunice u Zagrebu i ekonoma dominikanskog samostana u spomenutoj župi.

„Kada sam prvi put počeo razmišljati o svećeništvu nisam bio veći od oltara, još kao mali dječak uvijek sam se vrtio oko crkve i jednostavno ta klica duhovnoga zvanja u meni je rasla. Život me odveo tijekom odrastanja drugdje… Nakon osnovne škole nisam otišao u sjemenište, nego sam završio srednju škola za kuhara, a nakon srednje nisam otišao u bogosloviju, nego sam otišao raditi. U radnoj knjižici skupio sam 11 godina radnog staža. No, cijelo to vrijeme nisam imao mira, osjećao sam nešto što mi nije dalo da se prepustim takvom životu. U meni je nešto raslo, poticalo me da postanem svećenik, redovnik. Donio sam prvo odluku da neću biti svećenik nego samo redovnik, dominikanski brat. Godine 2016. položio sam doživotne zavjete. Ubrzo, i na poticaj subraće, vidio sam da postoji manjak svećenika i odlučio sam se zarediti.“

Nakon ispričanog duhovnog putovanja, mons. Sente upitao je o. Kazotija zašto je odabrao dominikanski red, na što je on odgovorio: „Moja je obitelj rodom iz Trogira, u krvnome sam srodstvu s bl. Augustinom Kažotićem. Tijekom razmišljanja i premišljanja u koji red bih pošao, nisam puno „razbijao“ glavu time – tamo gdje je bl. Kažotić stao, ja sam htio nastaviti. Svoju sam redovničku službu posvetio blaženom Augustinu Kažotiću i sve što radim neka bude na njegovo proglašenje svetim, stoga je i moje redovničko ime Augustin. Mogu reći još i to kako primjećujem da štovanje naših hrvatskih svetaca u zadnjih nekoliko godina postaje sve više istaknuto. Raduje me da i mi Hrvati postajemo svjesniji kako imamo jake duhovne uzore.“

Tijekom govora, fra Kazoti otkrio je mons. Senteu, ali i okupljenim vjernicima, kako je on križar, pripadnik Križarske organizacije, te je tijekom svoga mladenaštva više puta posjetio križare koji i danas aktivno djeluju u Karlovcu, sa sjedištem u Nacionalnom svetištu.

„Ovdje sam prvi put bio 1995. godine na Nacionalnom susretu križara, tako da sam se sa svojih 15 godina susreo s informacijom da je sveti Josip zaštitnik Hrvatske. Moj otac i majka su hrvatski branitelji, pa sam se molio svetom Josipu za svoju obitelj i za svoju domovinu Hrvatsku. Sveti Josip je bio, i još je prisutan u mom životu“, zaključio je fr. Ante Augustin Kazoti.