“Podržavam prava homoseksualaca među svim živim bićima na svijetu”, izjavio je pas Bobo, a prenio Jutarnji list, donoseći i sliku dotičnog psa i stavljajući je među ostale sudionike gay povorke koji su dali izjave o pravima homoseksualnih osoba. Ne bi me začudilo da za koji dan u Jutarnjem osvane i izjava nekog stabla ili cvijeta, a možda i vanzemaljca: “Podržavam prava homoseksualaca”, rekao je hrast Pero…

Inače, kad sam loše volje, odem čitati portal Jutarnjeg lista, uvijek me nasmiju i oraspolože svojim tekstovima, moram priznati. No jučer, iako sam bio silno znatiželjan, nisam uspio na portalu pronaći nikakve daljnje informacije o psu Bobi: što misli o smanjenju PDV-a za novine s više od 25 000 riječi, za koga je glasovao pri izboru za “homofoba godine”… Ništa. No ne bi ni bilo uredu, kasnije mi je sinulo, da se otkriva za koga je netko glasovao, pa makar bila riječ o psu ili vanzemaljcu. Prava su prava.

Ne znam za vas, no meni se čini da u ovoj našoj državi, da bi čovjek ostao koliko-toliko zdrav, mora na ovakve stvari o “homofobu godine”, i slične tome, gledati kao na dobar vic… No nemojte me krivo shvatiti, ovo sa psom Bobom je živa istina. Stvarno su to objavili u Jutarnjem, možete vidjeti gore na linku.

No vratimo se “homofobu godine”. Jedan moj mladi prijatelj, vrlo srčan, eksplozivne naravi, žestio se nedavno preda mnom na kardinala Bozanića tvrdeći kako dotični ne zna reći što koga ide; kako mu je sav govor uglađen, zalickan… “Ma, čovječe, daj, reci nešto bezobrazno, uvrijedi nekoga, bubni neku riječ u čelo… ma ništa, on sve lijepo, gladi, miluje… ljubav, razumijevanje… Da sam ja kardinal ja bih k’o iz mitraljeza na njih, sve redom, od tih pedera do jugoslavena, Pusićki, Musićki…!”

Nisam ovih dana viđao tog dečka, ali se kladim da je bio razočaran izborom dobitnika ove “prestižne nagrade”. Bozanić – homofob godine!
“Pa, brate, ako je Bozanić homofob godine, ja sam onda Majka Terezija”, već vidim kako se moj prijatelj ljuti. Ali, naravno, hvala Bogu da kardinal nikoga ne vrijeđa i da ne lijepi ljudima etikete na čelo, da ne bi tko pomislio da mi to od njega očekujemo. Samo bi nam još to trebalo.

Želim samo reći da kod nas u Hrvatskoj sve ide po istoj formuli, od znanosti preko nogometa do pravde i prava: ako si iz stranke na vlasti ‒ postaneš direktor firme, ako si nesposoban za bilo kakav pošteni posao ‒ stave te na izbornu listu, ako govoriš što ministar i premijer žele čuti ‒ proglase te znanstvenikom, ako si prijatelj sa Zdravkom Mamićem ‒ postaješ predsjednikom nogometnog kluba, i eto, po sličnoj logici, ako si katolik ‒ postaješ homofob, a ako si “šef” svih katolika ‒ postaješ, naravno, “homofob godine”. Drugim riječima, u Hrvatskoj nije važno imaš li ili nemaš kvalitetu za nešto, nego je važno čiji si, tko su ti prijatelji, rodbina, kumovi, kojoj stranci, grupi ili vjeri pripadaš… Ako to Zdravko Mamić kaže, makar da si i slijepac, postat ćeš nogometni sudac, najmanje u drugoj ligi… (Zdravko, nemoj se ljutit.) Tako je, eto, sličnom logikom i naš dobroćudni kardinal, ni kriv ni dužan, dobio “prestižnu nagradu” jer mu po “zapovjednoj odgovornosti” pripada. Ako ništa, nakon ovog izbora, u kojem se prepoznaje ta ista rodjačko-partijska pamet i logika koja dominira i u gore navedenoj znanosti, nogometu, politici…, sigurni smo barem da sve te šarene povorke čine isključivo naši domaći autohtoni gayevi, a ne nekakvi, što-ti-ga-ja-znam, uvozni, zapadni gayevi, koji bi iz neznanja mogli upasti u tragičnu zabludu i proglasiti “homofobom godine” recimo neku zvjerku koja pripada krivom taboru ‒ ne daj Bože kakvog SDP-ovca ili slično. Tako, hvala Bogu, bar tu nema nikakvih zabuna. Jer lakše nam je ovako kad smo potpuno sigurni da su to naši, pa makar bili i gayevi. Kakvi su takvi su ‒ naši su, rekao bi narod.

Netko je tako, malo prije, kod nas za ručkom, vezano za “prestižnu nagradu”, ispričao vic kako su hrvatski građani sa Suljom na čelu osnovali građansku udrugu koja okuplja nezadovoljnike u vezi izbora kardinala Bozanića za “homofoba godine” i kako žele da predsjednik Josipović oduzme kardinalu nagradu, a dadne je Muji: “Ma ja cijelu godinu pljujem po tim pederima”, kaže Mujo u vicu, “cijelu godinu crnčim, i oni meni sad Bozanića… Nem’reš, bolan, u ovoj državi ništa po zasluzi.”
“E moj Mujo, pokrsti se, i onda stani u red, i odmah će ti lupnuti kakvu etiketu na čelo ako ti je do toga, nema straha…”, tako komentira vic jedna gospođa sa susjednog stola. Gospođa je, valjda, muslimanofob, tko će ga više znati.

Eto, dragi čitatelji i čitateljice, otkad je pater Ike napisao “volim pedere i Stankovića” u kolumni za naš portal, i pojavio se s tom izjavom na svim čitanijim portalima od Slovenije preko Hrvatske do Srbije, neki su mislili da će ta “homo-friend” izjava zakopati ratne sjekire. No na suprotnoj strani se očito nije našao netko tko bi rekao: volim katolike i Bozanića. Predlažem stoga novinarima Jutarnjeg lista da intervjuiraju psa Bobu s početka priče koji, kako je izjavio za Jutarnji, podržava sva živa bića na svijetu. Pas Bobo nam je, čini se, zadnja nada u tom smjeru. Zamislite naslovnicu Jutarnjeg: Volim katolike među svim živim bićima na planetu ‒ pas Bobo, inače gay. :)

Petar Nodilo SJ –  Copyright © Bitno.net 2013.