Foto: IKA

Foto: IKA

U srijedu 20. ožujka, župljani i mještani njegova rodnog Vranjica sjetit će se svoga don Ante. Za njegove Vranjičane, u njihovim međusobnim razgovorima, on je uvijek bio „naš don Ante“, a u razgovoru s „fureštima“ – on je bio „naš nadbiskup don Ante“. Za njihova don Antu, neovisno o tome koju je službu obnašao, svi su Vranjičani bili njegovi. I ne samo oni brojni koji su bili njegov rod, već i svi ostali – svi su bili duhovno njegovi.

Da bi se ovo vidjelo, dovoljno je poviriti u vranjičke Matice krštenih (i vjenčanih) pa vidjeti, koliko je Vranjičana don Ante krstio i kolikim je mladima predsjedao ženidbenom slavlju. Unatoč brojnim obvezama, u službama koje je obnašao, don Ante je nalazio vremena za svoje Vranjičane.

Koliko god je Božja riječ iz don Antinih usta bila blaga i nježna, uvijek je bila ozbiljna i zahtjevna. On bi rekao „uvijek bez popusta“. Svi su zapamtili, poglavito sa slavlja krizme, kad je kao nadbiskup bio djelitelj krizme u Vranjicu, njegovu nezaobilaznu napomenu, s posebnom mjerom ozbiljnosti: „Riječ Božja ne može doći na manje !“

Vranjičani su uvjereni da don Antinim odlaskom Gospodinu, njegova ljubav prema njima nije došla na manje. Naprotiv, svi po vjeri znaju, da je ona sada još veća i čistija. Jer – njihov don Ante, iz nebeske stvarnosti, još bolje i jasnije vidi i prepoznaje tolike duhovne potrebe svojih Vranjičana. Da ih sada još više miluje svojim pogledom te još više prati svojim zagovorom. A oni, kao što su nekoć vrlo rado i često razgovarali s njime u osobnim i susretima i brzoglasno, sada to, uvjeren sam, vrlo često čine svojim molitvama. Stavljaju u njih svoju ljubav i zahvalnost za sve čime ih je njihov don Ante zadužio.

U srijedu, 20. ožujka, u 18 sati, na prvu obljetnicu don Antina odlaska s ovog svijeta, u crkvi njegova krštenja u Vranjicu, Vranjičani očekuju sve one koji žele, svojom molitvom i Svetom Misom, izreći svoju ljubav prema don Anti. A posebno svoju zahvalnost Bogu za njegov zemaljski život i djelovanje kao svećenika i župnika, kao odgojitelja i nadbiskupa. Za don Antu kao neumornog i nenametljivog svjedoka Božje ljubavi koju je najviše iskazivao svojom neumornom brigom za svećenička zvanja, sve do zadnjeg trenutka svoga zemaljskog života, u Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Puli, u utorak, 20. ožujka 2012. godine.

don Ivan Matković