Rijeke hodočasnika gotovo cijelu noć su se slijevale u Gospino polje, u Svetište Gospe od Milosrđa u Dubrovnik kako bi počastili relikviju neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića, hrvatskog sveca čiji posmrtni ostaci drugi put borave u Hrvatskoj i koji su u Dubrovnik došli nakon pohoda njegovom rodnom Herceg Novom.

Zvonila su zvona Gospe od Milosrđa, čula se pjesma zbora i vjernika koji su čekali pred svetištem ili su usput stajali pozdravljajući tako svečevo tijelo dok je prolazilo Liechtensteinovim putem. Pozdravljali su neraspadnutu relikviju svečeva tijela pokazujući na taj način ne, kako se katolike često krivo razumije i pogrešno u javnosti interpretira, štovanje mrtvoga tijela i fenomena njegove neraspadnutosti 75 godina nakon smrti, nego ljubav prema svecu čije je to tijelo i za kojeg vjernici vjeruju da je on i sada živ i da je u zajedništvu svetih s Bogom.

Svečani doček relikvije neraspadnutog tijela sv. Leopolda bio je ispred crkve Gospe od Milosrđa, a uvodni obred s kađenjem tijela i molitvom predvodio je fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije. Zbor svetišta pod vodstvom s. Celestine Jelčić otpjevao je prvu strofu iz himne sv. Leopoldu „Tebi slavu pjevamo”, a nakon toga volonteri „Croce Verdea” unijeli su sarkofag sa svečevim tijelom na okićeni odar u crkvi Gospe od Milosrđa. Pjesma je nastavljena te je uslijedila liturgija dočeka u crkvi tijekom koje je predvoditelj provincijal Šarčević pozdravio sve okupljene, a nazočni su bili i kotorski biskup mons. Ilija Janjić i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

Tiha i topla noć pomogla je tome da hodočasnici mogu u meditaciji ostati u prostoru svetišta i dulje vremena moliti, a noćno bdjenje je predvodio mladi kapucin iz Varaždina fra Mijo Šarčević. On je s moliteljima podijelio i svoja iskustva milosti koje je primio po sv. Leopoldu kao i sve ono što mu je on na njegovom svećeničkom putu značio i znači, te je predvodio molitve.

Prvu ranu jutarnju nedjeljnu misu u svetištu također je predvodio fra Mijo Šarčević koji je u propovijedi kazao kako nitko ne može ljubiti apsolutnom ljubavlju kojom Bog ljubi. Podsjetio je i kako sv. Leopoldu njegovi poglavari nisu uslišali molitvu da ode u svoju domovinu, ali on je taj križ s ljubavlju prihvatio i nosio. Sv. Leopold nas upozorava da bez žrtve i bez križa se ne možemo zvati kršćanima. Kada se čovjek u životu najmanje nada, Bog daje svoje milosti. Nije lako živjeti ovaj život, ali se ne smije ni odustajati od njega. Sv. Leopold je govorio: sve će biti dobro. „Latimo se svoga križa, po tom lijeku svi ćemo živjeti i umrijeti”, kazao je propovjednik.

Štovatelji sv. Leopolda i dalje dolaze u svetište, zaustavljaju se pred sarkofagom u kojem se nalazi svečevo tijelo, iznose pred Bogom molitve svoga srca, zaufano mole sveca da ih kod Boga zagovara u njihovim potrebama ili mu zahvaljuju na već uslišanim molitvama.

IKA | Bitno.net