Miroslav

Na blagdan sv. Bartola, 24. kolovoza, u Svetvinčentu, u župnoj crkvi, gdje počivaju zemni ostaci sluge Božjega Miroslava Bulešića, svečanu euharistiju predvodio je porečki i pulski biskup Dražen Kutleša, a koncelebrirali su generalni vikar mons. Vilim Grbac, vicepostulator kauze sluge Božjega mons. Vjekoslav Milovan s brojnim istarskim svećenicima.

Na euharistijskom slavlju u prigodi obilježavanja 65. obljetnice mučeničke smrti don Mira okupili su se mnogobrojni vjernici iz čitave biskupije te mnogi župljani Savičente, Mirove rodne župe. Okupili smo se da na poseban način Bogu zahvalimo za čovjeka iz ovoga kraja, iz naše sredine, što je mogao uzdići se u ključnim trenucima života, da nije uzmakao pred neprijateljima vjere”, istaknuo je u propovijedi mons. Kutleša. Istaknuo je da su blaženi oni koji su progonjeni, podnošenje progonstva prilika je pokazati vjeru u Isusa Krista. To je put kojim su prošli proroci, sveci i mnogi mučenici, dokazujući da je krv mučenika sjeme novih kršćana. Tako je i don Miro svoj život dao da može sudjelovati na tome Božjem putu koji vodi u vječnost. Mučeništvo je kraći put da bi čovjek zadobio vječnost, nastavio je mons. Kutleša. Često u životu želimo skrenuti s tog puta, pa nas Bog često preko svećenika i naših bližnjih vraća na njega, no mi se tome opiremo. Jer lakše je živjeti one okolnosti života na koje smo naučeni. No, pravi vjernik zna da smo na ovoj zemlji samo hodočasnici na tome putu i da taj put koji mu je Bog dao može biti spasonosan, ali može mu biti na propast; to ovisi o svakome od nas. Trpjeti progonstvo znači imati veliki cilj – vječnost.

Podsjetivši da smo u nedavnoj prošlosti imali priliku sudjelovati u mnogo vrlo važnih ciljeva za našu domovinu, biskup je upozorio da ponekad sudjelovati u cilju ne znači i sam uspjeti. Da bi čovjek mogao ostvariti svoj cilj mora biti pošten i održavati Božje zakone. Upravo su mučenici Božji miljenici kojima Bog daje priliku. “Tako je i don Miro imao priliku i nije se povlačio; mogao je na različite načine izbjeći svoju smrt, mogao je pretpostaviti da će se tako dogoditi, mogao se povući, kao što mu je nuđeno da ide izvan domovine, ali on je htio živjeti sudbinu svojih vjernika.” Govoreći dalje o podnošenju mučeništva, propovjednik je istaknuo da podnošenje progonstva čini nadolazeće stvari lakšima, jer su mučenici učinili jedno veliko djelo i veliku žrtvu, dali svoj život da bi nama bilo daleko lakše, pa ostaju kao putokaz, usmjerenje naših života. Prilike današnjega društva i vrijednosti koje se danas zastupaju često su mu protivne pa se pitamo je li moguće da čovjek sam kopa svoju grobnicu, radi u prilog svoga uništenja. Propovjednik je naveo što se danas sve dopušta protiv života – pobačaj,eutanazija, istospolni brakovi. A u Crkvi daje se život, tj. podnosi mučeništvo da se privuče novo sjeme i nastaju novi vjernici. Upravo na progonstvu u prvoj Crkvi, Crkva je postala jaka i proširila se po cijelom svijetu. I pred nama je danas velika odgovornost. Očito nekima smeta kad Crkva želi i naglašava savjest i svijest svakoga naroda. Uvijek kad se nije poštovao Božji zakon propadali su narodi, civilizacije i kulture, pa je potrebno da se osvijestimo od svega onoga što činimo, poručio je mons. Kutleša.

“Don Miro bio je svjestan svoje odgovornosti i svoje nazočnosti među svojim pukom. U tome jest veličina – bio je svjestan što čini. Krist nije došao na svijet da svijet učini ljepšim, nego da nas učini boljima. Ako toga budemo svjesni, moći ćemo izvršiti svoju misiju. Don Miro – jednostavan svećenik i običan čovjek – znao je iskoristiti svoj trenutak. U svome životu imamo trenutaka koje jednostavno puštamo, ne dajemo im nikakvu vrijednost. Život je kratak, ali smrt je stalna. Iskoristimo misterij vremena što nam ga Bog daje”, pozvao je vjernike mons. Kutleša. (ika/bitno.net)