U Ludbregu biskup Bogović naglasio: Opasno je za svako društvo ako zakonodavstvo pogoduje rastu loših sklonosti

Foto: IKA
U hrvatskom euharistijskom svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu središnje euharistijsko slavlje na Svetu nedjelju 2. rujna predvodio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović u koncelebraciji s varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom, bjelovarsko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom i sedamdesetak svećenika.

Dvadesetak tisuća hodočasnika koji su u sunčanoj nedjelji ispunili prostor oko zavjetne kapele sv. Križa biskup Bogović je u propovijedi podsjetio na povijest i prošlogodišnju proslavu 600. obljetnice čudesnoga događaja u Ludbregu 1411. godine, kada je tijekom euharistijskog slavlja svećenik u kaležu ugledao pravu krv, koja se do dana današnjega čuva u ampuli kao relikvija.

“Bog je učinio čudesan znak u ovom gradu i našoj domovini. Sveta Stolica je potvrdila istinitost, ili autentičnost ovog događaja i relikvije nakon stotinu godina, 1512./13. Tu možemo vidjeti dodatni znak priznanja za ovo mjesto i za našu domovinu. Bilo je to vrijeme kada je Hrvatska na sve strane krvarila: mnogi su odvedeni u tursko ropstvo, mnogi su ubijeni, a mnogi su se preselili u druge krajeve”, naglasio je gospićko-senjski biskup, a prenosi portal Glasa Koncila.

Spominjući se vremena kada je Hrvatska svedena na “ostatke ostataka” istaknuo je kako upravo bula pape Lava X. iz 1513. godine predstavlja službeni početak svetišta u Ludbregu koje će dogodine proslaviti pet stoljeća postojanja.

Na primjeru Kristova života i njegove oporuke na koncu zemaljskoga života biskup Bogović je ukazao na smisao i vrijednost prolijevanja nevine krvi koja se daruje za dobro drugih: “Taj spomen činio je i onaj svećenik u Ludbregu 1411. godine, to činimo i mi danas ovdje nedaleko mjesta gdje se čudo dogodilo, a to čine kršćani svagdje kad god se okupljaju u Kristovo ime. Biti osuđen kao zločinac, a biti nevin, proliti svoju nevinu krv, tu krv prikazati, darivati za spas drugih – to je ta Predragocjena Krv Kristova. Nema svetijeg i uzvišenijeg čina. Najveći su u Crkvi oni koji su u tome nasljedovali Isusa, koji su bili spremni nevini trpjeti za spasenje braće. Crkva je bila jača kada je imala više takvih”, naglasio je propovjednik.

Govoreći o vlasti i njezinu utjecaju na život društva biskup Bogović je napomenuo: “Opasno je za svako društvo ako zakonodavstvo pogoduje rastu loših sklonosti. Ima ih koji kažu da i ne postoje u čovjeku neke loše sklonosti, da su sve one dobre, da ljudi imaju pravo na ostvarivanje i iživljavanje svake želje i poriva. Takvi su nadasve opasni kada dođu na kormila. Takvi su oni koji zastupaju mišljenje da u građanskom odgoju mladež treba uputiti u spolni odgoj koji neće ići za tim da ljudi budu gospodari svojih nagona, nego da samo paze na zdravlje i da se čuvaju od začeća. Dakako da smo već tu došli do granice kada je lako da se začeto može ubiti, da se može proliti nevina krv. Iako nam je poznato da je kod nas zakonski dopušteno začetom čovjeku oduzeti pravo na život, Crkva i dalje tvrdi – ona je i dalje nepopularna – da je to u Božjoj nadležnosti i da nijedan čovjek niti ljudska institucija nemaju pravo kršiti Božji zakon.”

Propovjednik je zaključio kako je odgovornost Crkve tražiti tragove mučeništva, nevino prolivene i darovane krvi. “Ona treba biti uvijek i svagdje osjetljiva za nevinu prolivenu krv, bez obzira na vjeru i narodnost! Povezati svu nevinu i darovanu krv u našoj prošlosti – to je projekt Crkve hrvatskih mučenika i Komisije za hrvatski martirologij”, zaključio je biskup Bogović.

U pozdravnom govoru varaždinski biskup Mrzljak istaknuo je kako crkve u Ludbregu i na Udbini imaju poveznicu, a to je pokroviteljstvo Hrvatskoga sabora.

“Godine 1739. Hrvatski sabor na zasjedanju u Varaždinu, koji je u to vrijeme bio glavni grad Hrvatske, donio je odluku o gradnji zavjetne kapele. Nakon te odluke bilo je tijekom povijesti pokušaja izvršavanja tog zavjeta, ali zavjet je izvršen tek u demokratskoj i slobodnoj Hrvatskoj u novije vrijeme. Hrvatski sabor jedan je od pokrovitelja gradnje crkve na Udbini, koja će nas podsjećati i u kojoj ćemo moliti za sve žrtve hrvatskog naroda tijekom povijesti, a posebno totalitarnih režima dvadesetog stoljeća”, napomenuo je varaždinski biskup.

U ime pokrovitelja Hrvatskoga sabora, obnašatelj dužnosti predsjednika Sabora dr. Josip Leko poželio je da Ludbreg kao svetište svima bude nadahnuće u ispunjavanju ciljeva. Izrazio je vjeru kako je put razboritosti, mudrosti i dobra onaj kojim Hrvatska “može izaći iz ove duboke krize koja je dijelom i posljedica onoga što bih nazvao kugom novog doba – a to su globalna, financijska, ekonomska kriza te neoliberalni kapitalizam u kojem je prevladalo isključivo pravo jačeg, bržeg i bezobzirnijeg. Međutim, među ljudima, narodima i državama ne mogu i ne smiju vladati zakoni jačeg i bezobzirnijeg. To ne osigurava nadu i ufanje u čovjeka.”

Uoči euharistijskoga slavlja zavjetna procesija s ukrasnom pokaznicom i relikvijom Presvete Krvi prošla je putem od župe Presvetoga Trojstva do zavjetne kapele, praćena limenom glazbom Gradskoga orkestra grada Ludbrega. Misno slavlje pjesmom je uveličao mješoviti zbor ludbreške župe Presvetoga Trojstva kojim je dirigirao mo. Antun Kranjčec, uz pratnju s. Zvonimire Čeh i Ivana Bosnara na orguljama. (ika/bitno.net)