Forcades u Hrvatsku ovaj put ne dolazi kao redovnica, nego kao – političarka. Ona je, naime, od svojih poglavara u benediktinskom redu dobila privremenu dispenzu kako bi se mogla potpuno posvetiti politici i svojoj stranci koja se zalaže za neovisnost Katalonije i socijalističko društvo

Foto: Womanordination.com

Eto nama Terese Forcades ponovno u Hrvatskoj.

Kao što smo već pisali, mainstream medije više od pojavljivanja španjolske ljevičarske aktivistkinje, a odnedavno i političarke, može oduševiti samo kada neka hollywoodska zvijezda odluči provesti par dana na hrvatskoj obali.

Ali, pustimo šalu…

Potpuno je jasno zašto Forcades uvijek ima tako “topao” prijem u glavnoj struji hrvatskih medija. Radikalna ljevičarka, a pri tome još i vjernica, štoviše redovnica (iako situacija po tom pitanju nije tako jednostavna, kao što ćemo vidjeti).  I još “buntovnica” jer negira Učiteljstvo u nekim aspektima koji ljevičarima ponajviše smetaju (zalaže se za “pravo na pobačaj”, za zaređenje žena, te afirmaciju homoseksualnog načina života).

Naprosto, osuđena je na to da bude heroina hrvatskim medijima i lijevome establišmentu koji ih većinom nadzire.

Sada je za početak travnja predviđeno njezino gostovanje u “Filozofskom teatru” Hrvatskog narodnog kazališta koje vodi Srećko Horvat, medijski korifej hrvatske ljevice.

Sve će to, naravno, opet biti iskorišteno za aktualne kulturne i političke ratove u Hrvatskoj. Ne treba, primjerice, niti jednog trenutka sumnjati kako će Horvat postaviti opsežno pitanje o problemu pobačaja i tražiti od Forcades komentar onoga što se u Hrvatskoj u toj oblasti trenutačno događa. Kao i pitanje, prilično je lako predvidjeti i njezin odgovor. Ništa dakle novo, ljevičari i dalje iskorištavaju Forcades za napade na svoje neistomišljenike, pa i Katoličku Crkvu, i to uz njezin jasan pristanak.

Ono što je, pak, dodatno problematično jest način na koji mediji predstavljaju njezin dolazak u Zagreb.

Forcades u Hrvatsku ovaj put ne dolazi kao redovnica, nego kao – političarka. Ona je, naime, od svojih poglavara u benediktinskom redu dobila privremenu dispenzu kako bi se mogla potpuno posvetiti politici i svojoj stranci koja se zalaže za neovisnost Katalonije i socijalističko društvo. Kako je sama pojasnila, njezine poglavarice sjetile su se kako bi sestra Forcades mogla tražiti to “oslobođenje” koje redovnice obično traže kada se, recimo, trebaju brinuti o bolesnim roditeljima. Ovdje nije riječ o roditeljima, nego o političkim izborima – izboru za lokalni parlament Katalonije – na kojima je Forcades željela izaći (prema podacima kojima raspolažemo, naposljetku to nije učinila). Dispenza joj ističe 2018. kada će se, rekla je, ponovno vratiti u red i obući habit. U međuvremenu, ne nosi ga i sigurno ne održava javne nastupe kao redovnica nego kao – političarka. Kao takva dolazi u Zagreb.

O svemu ovome niti jedan od medija koji najavljuju njezin dolazak nije izvijestio. Upravo suprotno, Hrvatska izvještajna novinska agencija HINA, od koje s pravom očekujemo vrhunski profesionalizam i nepristranost u izvještavanju, niti jednom riječju ne piše kako je nastup u HNK nastup političarke, a ne redovnice, te o Forcades piše kao o “najradikalnijoj europskoj redovnici”.

Inače, u nekoliko posljednjih mjeseci u Poljskoj dogodio se jedan slučaj koji me dosta podsjetio na onaj Terese Forcades.

Jacek Międlar trenutačno je suspendirani katolički redovnik koji je pripadao redu lazarista. Międlar je bio usko povezan s političkim pokretom “narodowcy” koji mediji obično svrstavaju pod “ekstremno desne” političke grupacije. Oni to dobrim dijelom i jesu, koketirajući s antisemitizmom i ekstremnim nacionalizmom.

O. Jacek redovito se pojavljivao na njihovim skupovima i držao govore, a jednom je i Crkvu iskoristio za svetu misu kojoj su nazočili pripadnici pokreta te je sveta euharistija praktički pretvorena u politički happening.

Poglavari su ga upozoravali i svraćali mu pozornost na to da je njegova redovnička karizma u suprotnosti s izravnim političkim angažmanom. On nije slušao nego je i dalje politički istupao. Naposljetku su mu poglavari zabranili javne istupe, ali on je i tada bio neposlušan. Potom je objavio kako istupa iz reda lazarista, a poglavari su odgovorili kako je zbog toga automatski suspendiran od vršenja čina Svetog reda.

Międlar i Forcades potpuno su suprotnih ideološko-političkih stajališta, ali su u biti napravili isti, pogrešan, izbor: umjesto duhovnog poslanja svoga redovničkog staleža na koje ih je Bog pozvao odabrali su dnevnopolitički, zapravo, ideološki angažman. Odabrali su to da pravednost mjere i bore se za nju ne evanđeoskim nego ideološkim metodama, dolazeći pri tome oboje u pozicije izravno suprotstavljene nauku i duhu Crkve kojoj su odabrali pripadati.

Poljski lazarist s pravom je kažnjen, a Forcades i dalje putuje okolo po svijetu i promiče svoje političke stavove kao i one teološke koji su u suprotnosti s Učiteljstvom, pri čemu je najavljuju kao “radikalnu redovnicu”. Čemu je to tako pitanje je koje ovdje možemo ostaviti samo otvorenim, bez odgovora.

Ali, možemo konstatirati kako je šteta da španjolskim poglavaricama očito nedostaje one starješinske mudrosti i hrabrosti koje su pokazali njihova braća iz Poljske.

Goran Andrijanić | Bitno.net