U župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krašiću na blagdan bl. Alojzija Stepinca o 53. obljetnici smrti u nedjelju 10. veljače središnje misno slavlje predvodio je postulator kauze u procesu za proglašenje svetim Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja.

Foto: IKA

Foto: IKA

U koncelebraciji je bilo više svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Misnom slavlju nazočio je velik broj vjernika hodočasnika, među kojima i hodočasnici-pješaci iz Zagreba, Karlovca i Duge Rese.

Na početku mise, mons. Batelja prenoseći pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića istaknuo je, kako bl. Alojzije nije samo baština Krašića i Zagrebačke nadbiskupije, već je vidljivo da je on postao baština cijeloga našeg hrvatskog naroda. U prigodnoj homiliji propovjednik je povezao misno evanđelje o ribarenju i život bl. Alojzija.

Iskustvo ribarenja i poslanja apostola Petra podsjeća nas na bl. Alojzija. On je 8. svibnja 1898. na obalama Kupčine i Kupe, ovdje u Brezariću i Krašiću postao Isusov učenik i apostol, a 10. veljače 1960. i mučenik. Čitav njegov život bio je hod za Kristom i s Kristom, uvijek svjestan da je u lađi Crkve. Kao vojnik na bojišnici Prvoga svjetskoga rata, kao učenik na studiju u Rimu, kao svećenik i biskup u radu s mladima, osobito sa sveučilištarcima, s poljoprivrednicima i radnicima, s ljudima znanosti i kulture, sa siromasima i odgovornim ljudima u obnašanju javne vlasti bio je uvijek s ljudima i oni ga prozvaše ‘miljenikom hrvatskoga naroda’, rekao je mons. Batelja.

Podsjetio je, kako je Alojzije snagom svjedočanstva za vjeru zasjao na obzorju hrvatskog neba zrakom božanskog svjetla što se u nj prosulo s Kristova lica, prosvijetlio ljude koje je susretao i ljude s kojima je živio.

U besmislom života natopljenu hrvatsku grudu sijao je dar vjere. Bez obzir na poruke i prijetnje u poplavi zabluda i bezumlja ribario je i za Boga osvajao duše. Dok su drugi rušili, on je gradio; dok su drugi zveckali oružjem, on je pozivao na mir; dok su drugi pozivali na barikade, na mržnju i smrt, on je pozivao na ljubav i život; dok su drugi palili usjeve i zrelo žito, on je pozivao svoje vjernike i skupljao hranu za izgladnjeli svijet na našim otocima; dok su drugi stvarali neslogu, on je vlastiti život uložio da pokaže potrebu sloge i jedinstva hrvatskog naroda, posvjedočio je mons. Batelja, te podsjetio na aktualnost Stepinčeve riječi koje je izgovorio osvjedočen da je najveće zlo polovičnost u pitanjima naše vjere uskliknuo je “ili smo katolici, ili nismo, ako jesmo tada se naša vjera mora očitovati na svim područjima našega života. Ne možemo biti katolici u crkvi, a na ulici živjeti po instinktu osobnog raspoloženja.”

U tom kontekstu propovjednik je istaknuo, kako je Alojzije shvaćao da je i njegova dužnost bacati mrežu ljubavi Božje. No, pritom je upozoravao na opasnost morskih oluja, na protivnike Božje koji su lađu Crkve htjeli upokojiti u mrtvu luku u kojoj lađa ne plovi, stoji usidrena, ne miče se, pa baš zato neće uloviti ništa, niti stići u određenu joj luku. Njeno mjesto nije dok, sakristija, nego čovjek, ljubav njegova srca i besmrtnost njegove duše.

Nadalje, mons. Batelja je istaknuo kako je nadbiskup Stepinac svjestan da se evanđelje ne može naviještati gladnome i žednome pravednosti, tražio socijalnu pravdu i poštivanje čovjeka radnika koji ima pravo na zasluženu plaću. Kako je to snažna poruka vremenu u kojem živimo, uskliknuo je propovjednik. Naš bl. Alojzije osvjedočen u vjerodostojnost istine zajamčene Petrovim ribarovim prstenom hrabrio je i učio Božji narod da vjera nije kabanica koju možeš okrenuti po vlastitoj volji, jer vjera se ne sastoji se u izvanjskom obliku, ne potvrđuje se komadom papira koje sakriva trulo srce, već se očituje djelima.

Shvaćajući da je vjera katolička prvo i najveće dobro hrvatskog naroda, a drugo narodno dobro je narodna egzistencija neustrašivo je prosvijetljen Božjom objavom zastupao i odgoj mladeži prema načelima vjere.

Poput Izaije, sv. Pavla, sv. Petra, Alojzije nas i danas uči da tko svjesno i proračunato propagira ateizam na svakom koraku svim mogućim sredstvima, taj istodobno hoćeš nećeš pruža uporište i svakom nemoralu. To je jasno svakome tko znade kakvu je pustoš u čovjekovoj duši ostavio istočni grijeh, upozorio je propovjednik, te zagovoru bl. Alojzija svjedoka čiste savjesti preporučio sve koji su odgovorni djece i mladih, sve nevine optužene i progonjene samo zato što vjerni svojoj savjesti ne mogu ugasiti Božje svjetlo koje je po krštenju zapaljeno u njihovim dušama.

Alojzijev ljudski, kršćanski, svećenički, biskupski i narodni značaj obilježili su blistavu stranicu hrvatske i svjetske povijesti. Zato je blaženik i danas izazov povratka vjeri otaca svih Hrvata koji su se od nje udaljili; obnovi vjernosti onih koji su se Kristu iznevjerili; još većoj postojanosti onih koji su prokušani sačuvali zdrav osjećaj rodoljublja i ljubavi prema domovini, te obraćenju grešnika i neprijatelja prema njegovoj oporuci, istaknuo je mons. Batelja.

Na kraju mise, prije blagoslova predvoditelj misnog slavlja još je jednom vjernicima posvijestio kako nas Stepinac danas uči da je Bog središte i smisao našega života.

On nije zastava u ničijim rukama, nego je on Kristova slika među nama danas. Njegov glas odjekuje u Crkvi kad ga blate, a kad blate njega, blate svakog od nas. Zato smo danas ovdje radosni i ponosni i tu radost i taj ponos prenesite kud god budete išli.

Stepinac je branio pravo i dostojanstvo svoje Crkve i svojega naroda jer je znao da Crkva može biti slobodan samo u slobodnome narodu. Bez obzira što si danas drugi prišivaju oznake i obilježja da su stvaratelji hrvatske države, Stepinac je vrhunaravni voditelj svojega naroda. Objedinimo se u molitvi, radosti, pružimo si ruke kao vjernici pa neka svijet kaže „gledaj kako se ljube, jedno srce i jedna duša”. To je pouka našega blaženika, neka nas zagovara a Bog neka svojim blagoslovom obdari Crkvu u Hrvata i sav hrvatski narod, ali i cijeli svijet, rekao je mons. Batelja.

Misno slavlje pjevanjem je uveličao zbor domaće župe pod ravnanjem s. Mirjam Dedić. (ika/bitno.net)