Služeći se bolesnim djetetom narugali se Crkvi

Portali i novine su medijski reflektori. „A biti u prilici upravljati reflektorima (…) silna je moć.“ Tako kaže Stjepan Lice u članku ‘Gospodari reflektora i Božja svjetlila’ i nastavlja: „Snopom umjetne svjetlosti moguće je neki lik, neku scenu bitno uljepšati, učiniti primamljivim i poželjnim ali, jednako tako, moguće ga je izobličiti, prikazati ga krajnje odbojnim, kao u nekom zlonamjernom i zluradom zakrivljenom ogledalu. I događa se, nerijetko se događa, da se razbojnike prikazuje kao junake a plemenite izruguje, pa čak i predstavlja u suprotnom osvjetljenju.“
Upravo to što kaže Stjepan Lice, danas je napravio jedan hrvatski medij, optužujući Crkvu da nije pomogla maloj Nori – Strašnom Lavu. Mnogi nas mole da to prokomentiramo. Pa evo:

Prvo, Crkva pomaže mnogima koje medijski reflektori ne obasjavaju. Zbrinjava djecu, nemoćne, starce, beskućnike… Časne sestre Majke Terezije krstare ulicama tražeći nesretne ljude po Zagrebu – često zapuštene, prljave i alkoholizirane. Razni se patri Cvekovi zavlače po svakakvim podrumima i rupama u kojima žive bolesni i siromašni ljudi i donose pomoć, hranu, toplu riječ. Brojne pučke kuhinje rade svakodnevno. Mnogi pojedinci i obitelji dobivaju novčanu pomoć… Nedavno smo, tako, izvijestili o djelovanju zagrebačkog Caritasa. A svaka biskupija i svaka župa ima Caritas…

A biti zaklonjen od svjetlosti medijskih reflektora, kada ti nitko ne plješće, kada te novinari ne hvale, kada nisi na naslovnici, kad te ne proglašavaju herojem i humanitarcem – tada je teško pomagati. Tada pomažu samo oni koji žive za drugoga, a ne za vlastitu slavu. No Bog sve vidi. Nije se Bogu potrebno opravdavati, ali neka – radi ljudi kojima je slaba vjera.

Drugo, hvala Bogu na svim malim ljudima koji su pomogli skupiti novac za pomoć Strašnom Lavu, osobito onima koji su, iako možda imaju kredit u švicarcima, uplatili deset ili sto kuna. I vjernicima i nevjernicima. Hvala Bogu čak i na ovima ‘velikima i važnima’ koji ljube svjetlo reflektora, a koji su dali koju stotinu tisuća kuna. No nikad ne smijemo zaboraviti kako je Isus istaknuo upravo siromašnu udovicu koja je u hramsku riznicu ubacila samo dva novčića, nauštrb mnogih bogataša koji su ubacili tisuće zlatnika. Tako je i danas. Nije novce sakupila Vlada ni bogataši, nego obični mali ljudi.

Dakle, je li Crkva pomogla Nori – Strašnome Lavu? Bezbrojni od ovih malih ljudi su vjernici – dakle Crkva. A to što ni jedan svećenik ili biskup ili časna sestra nije završila na naslovnici, ne znači da nitko od njih nije uplatio/la koju kunu. Oni koji su uplatili, a koji su istinski vjernici, ljudi Crkve, nikada se neće ići hvaliti po novinama. Jer kao što kaže Isus: „Kad daješ milostinju, ne trubi pred sobom kao što čine licemjeri…“

I za kraj najvažnije: treba znati nastaviti pomagati brojnim potrebitima i kad se svjetla reflektora ugase. Kad mediji svoje reflektore okrenu nekoj novoj golišavoj ili političkoj aferi i zaborave na djecu u potrebi, na bolest, jad, tada će opet stotine časnih sestara, razni patri Cvekovi, razni mali ljudi i obični seoski svećenici davati, pomagati, savjetovati – bez umjetnog svjetla reflektora, ali zato pod Božjim svjetlom. I zatim će opet za koji mjesec u nekoj novoj medijskoj akciji doći neki ‘veliki’, a ustvari ‘mali ljudi’ i pokupiti slavu. Neka im te slave, Crkvi – laicima, redovnicama, svećenicima, pobožnim bakama i biskupima – te slave ne treba. Crkva svoju savjest ne pravda pred medijima, već pred Bogom i ne uznemiruje se, kako kaže Lice, ako je snopovi umjetne medijske svjetlosti ne dohvaćaju.

A što se tiče ovog članka u kojem se napada Crkva: Draga medijska kućo, dragi novinaru koji si došao na ideju da dijete koje se bori za život upotrijebiš za izrugivanje Crkve, time si najviše rekao o sebi samome i o firmi u kojoj radiš. Neka Bog bude milosrdan i tebi i tvojoj firmi, i neka vam ne uzvrati po vašim djelima.

A tebi, draga Nora, Strašni Lave, tebi neka bude Božji blagoslov, sada i uvijeke. I tvojoj obitelji. Kako god tvoja priča završila, završit će u Božjim rukama.

Petar Nodilo SJ