Taj hod od Tomislavca do Jelačićeva trga, tih osamstotinjak metara koje su danas u Zagrebu prešli tisuće ljudi u povorci – promijenit će Hrvatsku zauvijek. To dobro znaju svi oni koji su bili tamo i to osjetili. Oni koji su hodali za život, ujedinjeni u jednostavnoj nakani i poruci koje toliki pokušavaju ideologizirati, izmanipulirati, zlorabiti…A ta se poruka zapravo uvijek može izraziti jednostavno i precizno.

„Život biraj.“

Biskup dubrovački mons. Mate Uzinić, inače predsjednik Vijeća HBK-a za život i obitelj, stavio je danas na svoj Facebook profil kao znak jasne potpore hodačima za život upravo tu poruku iz knjige Ponovljenog zakona: „Pred vas stavljam: život i smrt. … Život, dakle, biraj!“ (Pnz 30, 19)

Nadalje, oni koji su danas bili tamo, znaju dobro još jednu stvar: nisu sami.

Nisu sami u svojoj želji za zaštitom života od začeća do prirodne smrti. Nisu sami u nepristajanju na, kako ju je sv. Ivan Pavao II. zvao, „kulturu smrti“ na sebičnost koja želi sama sebi postavljati mjerila i definirati slobodu, želi neograničenost u svom egoizmu.

Nisu sami u svojoj solidarnosti s najslabijima i najugroženijima nad kojima ovo društvo neprestano dopušta nasilje. Nisu sami u svojoj riješenosti da, unatoč tome što im društvo u kojem žive i država koju plaćaju ne pruža nikakvu potporu u tome, imaju više od dvoje djece, pa makar ih i prozvali zbog toga „zatucanim“ i „nazadnim“…

Svi oni koji su bili danas tamo otkrili su da nisu sami. I ne samo to. Otkrili su da ih je mnogo. Mnogo nas je i to nitko ne može promijeniti, pa niti mainstream mediji koji neće moći dovijeka izmišljati načine da nas ignoriraju, praviti se da nas nema.

Dogodio se danas jedan trenutak kada je povorka Hoda za život nakratko zastala na putu prema Trgu bana Josipa Jelačića, tek na trenutak zaustavljena provokacijama pro-choice aktivistica (čije su huliganstvo pojedini mediji već opisali kao “herojski čin”). U tom trenutku dobar dio povorke bio je suočen „oči u oči“ sa sudionicima „kontraprosvjeda“ koji su stajali nedaleko od njih. To je bio trenutak koji je svakome koji ga je proživio puno rekao o onome što živimo danas u Hrvatskoj.

Puno mladih ljudi s obje strane. S jedne strane u naručju drže djecu, s druge strane u naručju drže pse.

S jedne strane neki su dostojanstveno i smireno podigli ruku u pozdrav ili dva prsta u znak pobjede (bilo je i blagoslivljanja), s druge strane su, opet neki, podizali srednji prst ili radili slične geste. S jedne strane počeli su skandirati „život, život…“, a s druge, kao da doista vjeruju da životu treba stvoriti ili naprosto izmisliti neku protutežu – „izbor, izbor…“.

Gdje u svemu ovome naći prostor za dijalog – teško je reći i pustimo neka vrijeme to pokaže i objasni.

Ono što je sigurno, međutim, a što su pokazali i zabrinuti izrazi lica tih stotinjak ljudi dok su promatrali kako pred njima teče Hod za život – rasprava o zaštiti života u Hrvatskoj više se neće odlagati. Vrijeme je da započne, sa svim svojim mogućim posljedicama i zaključcima.
I doista, u toj lijepoj našoj Hrvatskoj počinje bivati sve zanimljivije. Nemojte to propustiti.

Goran Andrijanić | Bitno.net