Foto: Duje BonačićDa svećenički život može biti itekako i fizički iscrpljujuć, u to nema nikakve sumnje, a ako je jedna osoba spremna na taj izazov, onda je to svakako župnik Župe Svete Trojice i svetišta sv. Ante na Poljudu, fra Tomislav Hrstić (47).

Teško da u Hrvatskoj postoji svećenik s više istrčanih kilometara od fra Tomislava, budući da ih je prema vlastitoj statistici u proteklih 25 godina pretrčao više od 70 tisuća, a posljednji je službeni nastup ostvario na Split maratonu održanom jučer.

Kako je ispričao u svom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, svoj prvi maraton istrčao je 1995. godine tijekom studija u Zagrebu kao član Atletskog kluba “Veteran”.

Od tada je fra Tomislav nastupio na brojim maratonima, polumaratonima, pa čak i 62 kilometara dugom ultramaratonu Zagreb – Čazma održanom 1997. godine. Ipak, vjerojatno najupečatljiviji njegov nastup bio je na maratonu u New Yorku s još 63 tisuće ostalih trkača pred milijun gledatelja.

Da bi ostao u dobroj formi, ovaj dugoprugaški fratar je u “najboljim danima” znao istrčati i po 600 kilometara mjesečno, no kaže kako je sada smanjio intenzitet na “samo” 300 kilometara svaki mjesec. Ljeti je na stazi već u 5 ujutro, pa oni rijetki koji su tada budni mogu vidjeti fra Tomislava kako trči “od samostana preko Marjana i Rive pa kroz grad do Poljuda”.

A ako mu nešto i doviknete, ovaj franjevac će vas, za razliku od brojnih drugih trkača čuti, jer, kako kaže, nikada ne nosi slušalice. “Sa slušalicama, ako se želite ozbiljno baviti trčanjem, naići ćete na niz problema, a jedan od najopasnijih je što nemate osjećaj za prostor i događanja oko sebe. Na koncu, to je poprilično asocijalno, ne zanimate se za svijet kroz koji trčite, prirodu, zvukove, tišinu. A meni je to najljepši dio ovog sporta”, objasnio je fra Tomislav.

Trčanje za njega i sa strane njegove svećeničke službe ima dvostruku korist. Kaže kako u župi godišnje ima “više od stotinu vjenčanja i 150 krštenja”, za što itekako treba biti i fizički pripremljen, a, s druge strane, vrijeme trčanja koristi za razmišljanje, meditiranje i uživanju u prirodi i moru. “Shvaćam to kao dio franjevačke karizme, jer je naš osnivač sveti Franjo Asiški zaštitnik ekologije”, kaže fra Tomislav.

Osim trčanja bavio se i nogometom te bio član Hrvatske svećeničke nogometne reprezentacije. Iz svoje “nogometne karijere” izdvaja utakmicu na Kantridi protiv svećenika iz Italije, održanom pred tri tisuće ljudi, a povod joj je bio treći posjet pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj.

Njegovi se kolege sportaši, kaže fra Tomislav, veoma začude kada čuju da je svećenik, vjerojatno kao i vjernici kada čuju da svećenik iza sebe ima brojne maratone. Pa premda ga i subraća “zezaju” zbog njegove zaljubljenosti u rekreaciju, fra Tomislav poručuje: “Ja ne odustajem.”

Ivo Džeba | Bitno.net