Zadnja događanja oko referenduma o uvođenju u Ustav definicije braka kao zajednice žene i muškarca imat će i puno šire političke posljedice. Glavne političke snage u zemlji jasno su se odredile prema referendumu, u medijima i javnosti vodi se neka vrsta kulturnog rata, a izvjesno je da će se kao jedan od ishoda referenduma iskristalizirati neke nove većine i manjine. Vladajuća koalicija po ovom se pitanju pokazuje kao manjinska strana, iako je tek na pola mandata nakon izbora na kojima je dobila čistu većinu. Oporba, koja je saborska manjina, po pitanju referenduma izgledno se nalazi uz većinu birača.

Definicija braka je važna politička tema, o kojoj se nije raspravljalo u predizbornoj kampanji 2011.. Kukuriku koalicija stoga nema legitimitet da većinom koju je dobila na izborima opravdava guranje nečega što se pred te izbore nije spominjalo. Situaciju u kojoj se dobiva izborna većina jednom pričom, da bi se poslije izbora radila druga stvar nije novost u hrvatskoj politici. Tko je npr. prije tri godina ovlastio HDZ-ova ministra vanjskih poslova da na samitu EU – Zapadni Balkan održanom u Sarajevu sudjeluje u redovima tzv. Zapadnog Balkana? HDZ je dobio izbore pričajući isključivo o euroatlantskim integracijama, a ne o “Regiji” ili” Zapadnom Balkanu”, pa što je onda Jandroković tamo radio? Radilo se o tome da se nije poštivala i predstavljala politička volja vlastitih birača, nego se postupalo prema nalozima izvana u misiji “civiliziranja” vlastitog naroda. Otprilike kao što kukurikavci čine danas “prosvjetljujući” zatucanu “pokatoličenu jazbinu” kako Hrvatsku nazivaju njihova prva pera.

Dobro je da stvari izlaze na čistac i da konačno počinje ideološko profiliranje hrvatskih stranaka, jer kod nas se, ni po jednoj osnovi, godinama nije znalo što je lijevo, a što desno. Kako to da tobože lijeva vlast smanjuje radnička prava, ukida porodiljne naknade, slijedi liniju privatizacije i deregulacije, što definitivno ne spada u lijeve vrijednosti? I zašto se ljevica više bavi gej pravima, točnije onim što samoprozvani predstavnici te populacije prezentiraju takvima, više nego radničkim pravima? Očito je da je da po pitanju gospodarstva, socijale i srodnih tema nema više velike razlike između tzv. socijaldemokrata i tzv. demokršćana. Ostaje dakle, kao poprište političke borbe, jedino sfera životnih vrijednosti oko koje će se ubuduće sve više lomiti koplja.
Priča oko ustavne zaštite braka u obliku u kojem je postojao oduvijek i kako je definiran i sada u Obiteljskom zakonu, puno je šira od prepucavanja kojima svjedočimo zadnjih dana. U osnovi se tiče pitanja imaju li institucije koje baštinimo, i koje imaju golemu tradiciju iza sebe, i dalje svoje opravdanje i mogu li se olako redefinirati, praktično dokidati, a da to ne izazove dalekosežne posljedice koje ne možemo ni predvidjeti? Priča se da je dekadencija braka neumitan proces, ali mnoge nekada samorazumljive modernizacijske vrijednosti su naknadno napuštene i vratilo se tradicionalnim obrascima. Prije nekoliko desetljeća smatralo se da je dojenje passe, nosila se sintetika, koristila instant hrana. Pa se relativno brzo počelo vraćalo na staro. Tako danas u mnogo čemu, od ishrane do odnosa prema okolišu, nastojimo biti bliži djedovima nego roditeljima. Nema jedinstvenog pravocrtnog progresa koji bi samorazumljivo važio za sva društva. Pitanje definicije braka je političko-filozofsko pitanje. Jesmo li apsolutni gospodari svijeta koji mogu sve što im se prohtije ili smo ograničeni obzorom kulture, jezika, baštine, tradicije u kojem smo se zatekli i s kojima nemamo pravo eksperimentirati bez jasne potrebe i širokog konsenzusa?

Histerija koja se iz dijela medija podiže oko referenduma kao tobožnje diskriminacije homoseksualaca, kulminira pitanjem – tko je sljedeći? Sugerira se da su većina Hrvata fašistoidni manijaci koji bi ubuduće listom referendumski glasovali da se strijeljaju biciklisti, ukinu prava manjina ili povede sveti rat s cijelim svijetom. Vjeruje li dežurni moralni paničari da bi u Hrvatskoj doista bilo moguće skupiti toliko potpisa za ukidanje bilo čijih prava? I ako doista tako misle, zašto uopće ostaju živjeti među takvim groznim ljudima?

Umuju kako postoje situacije u kojima je većina zavedena, zabrazdila, pa spominju nacističku Njemačku. No može li sličan argument koristiti i druga strana? Jesu li zabrazdile zemlje koje su redefinirale brak i dozvolile ga osobama istog spola pa potom otišle i korak dalje uvodeći u službene formulare nazive “roditelj 1” i “roditelj 2”, kao riječi za 21. stoljeće, umjesto klerikalno zatucanih naziva “otac” i “majka”?Inicijativa U ime obitelji željela je “ojačati” postojeću definiciju braka njenim unošenjem u Ustav, kako bi se izbjegla mogućnost da trenutno vladajuća opcija nameće nešto za što nema dovoljan legitimitet. Imaju ga da provode “u plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače”, kako su obećavali pred izbore, a što očito ne znaju i ne mogu provesti pa im ostaje ideološki zaoštravati u smislu omogućavanja da se u svatovima dvaput pjeva “Danas majko ženiš svoga sina”.

Suočen s bliskom propašću ako bi se samo poštovao zakon i naplatio porezni dug, neformalni vladin jutarnji bilten nadmašio je ovih dana samoga sebe, angažirajući čitavu mašineriju koja dnevnim ritmom utjeruje strah u kosti narodu, uvjeravajući čitatelje da su fašisti i zlikovci i neandertalci ako podupru takve neljudskosti poput one da je brak zajednica muškarca i žene.

Inicijativa U ime obitelji je ubrzala proces političkog profiliranja naših stranaka. Natjerala je, do jučer ideološki potpuno ispražnjen HDZ, da se odredi barem po tom pitanju, a i vladajuću koaliciju je ideološki izvela na čistac. Na valu “konzervativne revolucije”, kako joj tepaju jutarnji egzorcisti, pokrenute referendumom netko će politički profitirati, bio to ubrzano profiliran HDZ ili netko drugi. Vladajući su se, po pitanju referenduma, žestoko svrstali protiv, čime su svoj izborni legitimitet stavili na kušnju. Ako referendumsko pitanje prođe, što bi bio težak debakl vladajuće oligarhije, legitimno je upitati se treba li odmah raspisati prijevremene izbore.

Nino Raspudić | vecernji.hr

Preneseno s dopuštenjem autora