Braćo i sestre! Dok smo u ponedjeljak 11. veljače, na blagdan Gospe Lurdske, slavili Svjetski dan bolesnika i razmišljali o predivnoj poruci koju nam je Sveti Otac Benedikt XVI. za taj dan uputio, svijetom je odjeknula vijest o njegovu svojevoljnom odstupanju od papinske službe. Tom su viješću bili iznenađeni svi, pa i njegovi najbliži suradnici, od kojih su samo neki s njegovom odlukom bili ranije upoznati. Iznenađenje je dodatno povećano činjenicom da je svojevoljno odreknuće nekog pape doista rijetkost.

No, koliko god odluka Svetog Oca bila iznenađujuća, mi ju, kao vjernici i kao ljudi, moramo prihvatiti i poštivati. Kako je sam rekao, njega su na to naveli zdravstveni razlozi. Svjestan s jedne strane velikih problema i potreba Crkve u sadašnjem trenutku, a s druge suočen sa svojim sve slabijim fizičkim i duhovnim silama, Sveti je Otac smatrao svojom dužnošću odstupiti od službe Petrova nasljednika i tako omogućiti da na tu dužnost bude izabran netko tko će se lakše i uspješnije s njezinim bremenom nositi.

Svojim postupkom Sveti Otac svima nam je poslao više važnih poruka. Prije svega, poruku o odgovornosti kojom moramo prihvaćati i izvršavati svoje službe, što uključuje, kao u njegovu slučaju, i spremnost na odustajanje ako povjerenu nam dužnost nismo, zbog nekog važnog razloga, u stanju primjereno obavljati. Pokazao nam je i kako u obavljanju svojih dužnosti moramo pomno slušati glas savjesti kojim nas Gospodin upućuje i vodi u našem životu i djelovanju. Napose, dao nam je primjer kako se ljubi Crkvu. Naime, od papinske je službe odstupio iz duboka uvjerenja kako je to dobro za Crkvu, budući da on više nije sposoban obavljati tu službu onako kako prilike u kojima Crkva danas živi zahtijevaju. Zbog svega toga dužni smo ne samo iskreno poštivati odluku Svetog Oca nego se i ugledati u njegov primjer u svojem odnosu prema Crkvi i svojim dužnostima koje obnašamo bilo kao članovi Crkve bilo kao članovi građanskoga društva. U vremenu kada se moralnost sve manje cijeni, a sve više ističu samo stručnost i snalažljivost, Bog nam je životom i djelovanjem pape Benedikta XVI. jasno pokazao u čemu je prava veličina čovjeka i kako trebamo izvršavati ono što nam je povjereno.

Neka nam, stoga, sve ovo bude poticajem na zahvalnost Bogu za sve milosti i darove koje je Crkvi udijelio po papi Benediktu XVI., a još prije po kardinalu Josephu Ratzingeru. U ovim danima, dok se opraštamo od njega i očekujemo tko će biti izabran za njegova nasljednika, pozvani smo sačuvati mir i obnoviti svoju vjeru u Boga koji providonosno ravna Crkvom i našim životima. U toj vjeri molimo za ovoga Papu koji odlazi, ali i za onoga koji će ga doskora naslijediti.

U tom smislu pozivam sve vjernike neka mole za Crkvu i njezine predvodnike. A posebno pozivam braću svećenike neka u nedjeljnim sv. misama, sve do izbora novoga pape, u Općoj molitvi vjernika dodaju zaziv za Crkvu da joj u ovim vremenima smjene na Petrovoj Stolici Bog podari mir i jedinstvo, kao i novoga papu koji će je voditi putem kojim ju je Duh Sveti poveo na Drugom vatikanskom koncilu i na kojem ju je ustrajno i mudro vodio odlazeći papa Benedikt XVI. Dakako, neka svaki svećenik u svojoj župi ili crkvi kojom upravlja upriliči i druge prikladne pobožnosti za Crkvu i papinsku službu u ovim izazovnim vremenima, kaže se u pismu riječkog nadbiskupa.

Pismo nadbiskupa Devčića čitat će se na nedjeljnim misama 17. veljače. (ika/bitno.net)