Majka Božja Gorička

Majka Božja Gorička, hodočasničko svetište, jedno je od najstarijih u Hrvatskoj, a najveće u Krčkoj biskupiji. Začetnici su mu benediktinci. Ponosi se tradicijom dugom oko devet stotina godina. Nalazi se u predjelu Goričice u obližnjem Jurandovru odakle mu potječe naziv Majke Božje Goričke. Na današnjem mjestu sagrađena je u 15.stoljeću. predaja kaže da su djeca u tri navrata 1415.godine na čudesan način pronašla na tom brijegu, dakle na mjestu današnje crkve, kip Majke Božje iz crkvice u Jurandvoru. Pri trećem preseljenju kipa, početkom kolovoza, Gospin kip je pronađen na snijegu i tako je označila kakvih dimenzija želi crkvu koja je potom sagrađena na tom mjestu.

U svetište stoljećima hodočaste vjernici ponajprije baščanske kotline, zatim cijelog otoka Krka, ali kroz stoljeća također hodočasnici s Raba, te iz Senja i podvelebitskog i velebitskog kraja preko mora. Otočani bi dolazili pješačeći, a kada bi po prvi šut ugledali ispred sebe svetište započinjali bi moliti krunicu. Na tome mjestu prije prvoga mostića Vele rike još danas stoji uzdignut poklončić, a nasuprot ceste križ.

Do svetišta vode zavjetne stepenice kojih ima 237. Po njima hodočasnici posljednje 4 godine obavljaju pobožnost križnoga puta čije su postaje ovdje izgrađene u bronci. Poznato je da se kip Gospe Goričke za posebnih potreba kao što su kuga ili malarija nosi na ramenima u procesiji od župne Crkve u Baškoj do Svetišta.

Čudotvorni kip Majke Božje na glavnom oltaru barokno je djelo,a potječe iz 16. stoljeća. Rad je nepoznatog autora. I Marija i Isus okrunjeni su pozlačnemo krunom. Dijete Isusa majka Marija položila je u krilo te mu se sklopljenih ruku klanja, a on bezbrižno leži s glavicom položenom na jastuku, podbočenom rukicom. Marija blagim i ozarenim osmijehom milo gleda svoga hodočasnika.

Iz toga razdoblja postoji i legenda o plemiću Kvirinu Luki Desantiću. On se 1587. Junački borio protiv Osmanlija za cara Rudolfa II, ali je u borbi pao u zarobljeništvo kod Senja. Oslobođen je iz zatvora ali mu nikako nisu uspjeli skinuti okove s ruku, nogu i vrata. Ostala je jedina nada učiniti zavjet i pohoditi svetište Majke Božje Goričke da se oslobodi okova. To je učinio i okovi su mu otpali. Umjetnici su u tome spjevali epsku narodnu pjesmu objavljenu u Desantićevoj „Baščanskoj pjesmarici“ iz 1906. Godine.

Uz samo svetište stoljećima je bratovštinska kuća, a znamo da su se članovi bratovština između ostaloga brinuli za bolesne, siromašne i potrebne. Od 1990. u tim prostorima djeluje Terapijska zajednica „Savez“, koja je kroz godine rada s ovisnicima o drogama postigla natprosječne rezultate, te od bivših ovisnika o heroinu ima šesnaest sklopljenih brakova. Zajednica je djelovala po principu zajedničkog života, radne terapije, individualne i grupne psihoterapije i duhovne nadogradnje. Stručni dio vodila je gospođa Josetta Blažić, prof.,socijalni pedagog. Nakon toga oko godine i pol radili smo s hrvatskim braniteljima oboljelima od PTSP-a također s lijepim plodovima. Terapijska zajednica nastavlja sa svojim specifičnim pozivom djelovati i na području pomoći potrebnima i bolesnima kroz razne programe (individualne susrete, životne ispovjedi, seminare, mise za bolesnike i molitve za ozdravljenje i oslobođenje).

Osobito se posljednjih godina događaju i prikupljaju pismena (osim brojnih usmenih) svjedočanstva o poboljšanjima zdravlja,oslobođenjima duhovne i psihološke naravi,izlječenjima, pa sve do čudesnih, medicinskih potvrđeni, ali ne i objašnjivih ozdravljenja. Imamo i 57 pismenih svjedočanstava, a ona sačinjavaju (po slobodnoj procjeni) jedva četvrtinu, od kojih su ostala usmena. Tu je i 88 zavjetnih darova, te nekoliko ostalih svjedočanstva (zavjetnih pločica).

Mnogo je ljudi koju su ovdje ozdravili duh i dušu (zadobiven mir duše, oslobođenje od tjeskoba, strahova, depresivnih stanja, nesanice, psihičke napetosti, poboljšanih međuljudskih odnosa – osobito u obiteljima, zadobivanje volje za životom, za oproštenjem).

Svjedočanstva: Gos. Mirjana M. piše da je ozdravila od jakih bolova u glavi i licu od živca trigeminusa koje je trpjela sedam godina, kao i od išijasa. Katarina K. B. ozdravila je od bulimije, Slavica K. od epilepsije (dostavljen nam je liječnički nalaz). S potvrdom liječnika javila nam se i gos. Lucija Č. koja je nakon molitve u Svetištu oslobođena od jake boli koje je godinama trpjela od kuka do pete. Dječak Marin doživio veliko poboljšanje od napada epilepsije. Antun H. izliječen od dijabetesa. Ozdravljena se priznaju čudesnim samo onda ako se zbivaju odjednom, potpuno i trajno.

U Svetištu već više od 10  godina djeluje Molitvena zajednica Ivan Pavao II. SAV TVOJ koja se okuplja svakog utorka i otvorena je za sve. Sve susrete, raspored misa, seminara i događanja u Svetištu možete potražiti na našoj web-stranici www.majkabozjagoricaka.com.

vlč. Marinko Barbiš, upravitelj Svetišta