Prosječan građanin Hrvatske vjerojatno je potpuno nespreman dočekao temu zdravstvenog odgoja, odnosno dijela sadržaja koji se odnosi na spolni (seksualni) odgoj, osobito uzimajući u obzir marketinški i PR trik kojim je predstavljen javnosti.

U jednome trenutku, sa nasmiješenih lica političara vladajućeg režima, u javnost se putem nekolicine režimskih novinara (PRESStitutki) izlio potok ‘dobrote’ i zabrinutosti za zdravlje i dobrobit djece, za njihove zubiće, noktiće i prehrambene navike uz refrene o epohalnom projektu nove vlade u kojem je, ni manje ni više, svoje mjesto poput Michele Obama, trebala pronaći i premijerova supruga.

Vjerojatno je i za nju, Zokijev PR tim tražio nešto humanitarno, povezano s djecom, neko epohalno dobro u kojem će ova Vlada, a osobito premijer i njegova supruga dobiti barem djelić onog imidža koji je i samog Zokija poput zanesenog dječaka oduševio dok je iščitavao Obaminu knjigu: ‘Odvažnost nade’.

Hrvatskoj su se u tome trenutku dogodile dvije odlične stvari.

Prva je ta da je Zoki čitajući Obamu i sanjajući svoj američki san zaboravio da živi u Hrvatskoj. A u Hrvatskoj živi 86% katolika i ukupno 95% građana koji su se deklarirali kao pripadnici barem neke vjerske zajednice.

Druga je ta da se nije u prvoj godini vladavine bavio egzistencijom građana (ekonomijom, zapošljavanjem, …) nego kulturnom revolucijom čime je, na politički gledano vrlo neinteligentan način, homogenizirao rasuto desno biračko tijelo te protiv sebe okrenuo i dobar dio svojih glasača.

Perjanice Kukuriku koalicije upoznali smo kao vidljivo bahate, konfliktne, nesposobne. I to u prvoj godini vladavine.

No, vratimo se kulturnoj revoluciji. Zoki je odlučio budućnost kulturne revolucije u Hrvatskoj povjeriti ni manje ni više negoli liječničkom lobiju koji drma SDP-om.

I tako je uspješni gastroenterolog Ostojić dobio za zadatak napraviti uvodnu kolonoskopiju Hrvatske na način da ‘odostrag’ uvuče novi zakon o umjetnoj oplodnji (koju su nazvali ‘medicinski potpomognuta oplodnja’ kako bi ono što je nehumano, nakaradno i protivno zdravom razumu dobilo konture nečega ‘znanstvenog’, ‘medicinskog’, ‘pomažućeg’). Dio jurišničkog desantnog tima upopunili su Vrčić i drugi privatnici koji su zapravo sami sebi napisali zakon u kojem sve što rade imaju naplaćeno iz državnog proračuna. Milina. Ovo nadilazi čak i američki san.

Drugi liječnik iz Riječkog klana SDP-a, Željko Jovanović, nije pak mogao postati ministar zdravlja pa je trebalo naći nešto gdje može sudjelovati u revoluciji. Logično je i komplementarno bilo namjestiti ga na poziciju s koje može izvršiti desant na drugi najvažniji segment uvođenja kulturne revolucije – obrazovni sustav.

Sve čega se taj vrsni politički stranački namještenik dotakao urodilo je do tada neviđenim fijaskom: zbrka oko početka školske godine, zbrka oko mature, oko ocjenjivanja, oko bodovanja za upis u srednje škole, zbrka oko isplata plaća u školama, zbrka oko uvođenja zdravstvenog odgoja … Postali smo svjedoci da je isti taj čovjek u samo tri mjeseca uspio obećati svoju ostavku ukoliko se smanje plaće djelatnicima u školstvu, da bi par mjeseci kasnije postao prvi ministar obrazovanja koji je podigao ruku za smanjenje plaća istih tih učitelja i prosvjetara. Naravno – ostavku nije dao niti će ju dati. Baš kao i nekadašnji poklič: Milost ne tražim niti bih vam je dao. I ne namjerava ju dati, niti roditeljima niti djeci.

Gospodine Miletić, savjetujem Vam da zatomite milosrđe i empatiju

Ministra Ostojića ću, dok sam živ, pamtiti po čuvenome savjetu koji mi je pred kamerama, u eteru, dao pred tisućama gledatelja. U navali zadovoljstva svojom pojavnošću i neupitnošću ‘starijeg mužjaka’ pred ‘mladuncem’ koji se našao tući protiv starog alfa mužjaka, crven u licu ispalio je: ‘Gospodine Miletić, savjetujem Vam da zatomite milosrđe i empatiju!’

Možda ništa kao ta rečenica, ‘savjet’ koji sam dobio od jednog ministra u Hrvatskoj ne opisuje bolje moralnu noćnu moru u koju je Hrvatska ugurana nakon izbora u prosincu 2011.

Zatomiti milosrđe i empatiju? U pitanjima gdje se dira u temeljna ljudska prava, prava djeteta, prava na život? Vjerovao sam da se ni u snu ne može dogoditi situacija u kojoj će bilo koja javna osoba to izgovoriti, a kamoli netko čiji potpis odlučuje o životu i smrti ljudskih bića. No takve osobe ne samo da postoje, nego su ministri ove i ovakve vlade.

Glavu dolje, ruke na leđa

S druge strane, Jovanović je krenuo držati lekcije roditeljima, Crkvi, medijima, Michelu Platiniju, Zdravku Mamiću, učiteljima, razrednicima, svima.

Mogu samo zamisliti koliko je dugo on zatomljivao svoj ego i čekao ‘svojih pet minuta’ da nam svima, na nešto manje teatralan i eksplicitan način od Mamića, priopći o čemu je sve maštao kao dječak u SDP-ovom pješčaniku političkih želja. Količina bijesa povećavala se sa svakom kulom od pijeska koju je marljivo pokušavao izgraditi pred nama građanima, a koja se rušila uz poruku javnosti da se radi o epohalnom promašaju i fijasku. Možete li samo zamisliti razinu frustracije kada se silno trudite, a baš sve što napravite postane spomenik vaše nesposobnosti? Kaže narod, razlika između budale i pametnog čovjeka je u tome da budala ne zna da ne zna, a uvjerena je da zna.

U obranama uvođenja zdravstvenog odgoja mogli smo čuti svašta. Pa tako i paralele sa Bleiburškom žrtvom, različitim ‘istinama o povijesti’ zbog kojih i unatoč kojima, kako Filipović iz Agencije za odgoj i obrazovanje navodi, nemamo dva predmeta Povijesti, pa nećemo imati niti dva zdravstvena odgoja.

I tada sam se zaista sjetio Bleiburga. I svjedočanstva preživjelih o pokliču: ‘Glavu dolje, ruke na leđa!’. Taj poklič danas ima drugačija slova, slogove i zvuk. Ali je sadržaj isti. Poruke da Crkva, roditelji, udruge, građani, stručnjaci ušute i da se maknu iz prostora javne rasprave zvuče vrlo slično, ako ne i identično.

Vi ste svi glupi, mi mislimo umjesto vas i za vas

Interesantno je kako ova vlada stalno nešto pojašnjava narodu, kao da je narod zaista glup. A to i jest temeljan stav vladajućih – ‘Vi ste svi glupi, mi mislimo umjesto vas i za vas’.

Pa tako građani recimo pronađu preporučenu literaturu za zdravstveni odgoj. A vlada pojašnjava da je preporučena literatura nebitna. Onda narod, glup i neuk pita zašto je uopće ta literatura preporučena. Onda vlada kaže da ta literatura nije za djecu, nego za nastavnike. Onda opet narod glup i neuk pita zašto je uopće takva nakaradna literatura preporučena za ikoga, a kamoli za nastavnike i ni manje ni više kao preporučena literatura za zdravstveni odgoj. Onda ministar izgubi živce i kaže da neće posvetiti više niti sekunde svog vremena za tamo neku udrugu koja manipulira ljudima.

No priča o temeljima rodne ideologije zastrašujuća je. Seže sve do vremena kada je utemeljitelj novog zdravstvenog poretka ni manje ni više koristio bilješke pedofila, nacista, seksualnih manijaka koji su sa štopericom mjerili dužinu trajanja orgazama djece, među kojima i dvogodišnjih beba, četverogodišnjaka, stotina djevojčica i dječaka. Na temelju čuvenog izvješća dr. Kinsleya i ‘znanstvenih činjenica’ pokrenuta je seksualna revolucija koja je ubrzo preokrenula svijet naglavačke. Ono što je bilo nastrano, bolesno, neprihvatljivo – postalo je odjednom jednako vrijedno, prihvatljivo, zdravo.

Drugi velikan seksualne revolucije je Margaret Sanger, izumiteljica anti-bebi pilule. U njezinim knjigama koje su javno dostupne možemo pronaći citate u kojima navodi da je najmilosrdniji čin koji obitelj s brojnom djecom može učiniti svome djetetu da ga – ubije. Jedan od njezinih bisera je svakako i ideja da se ljudima zabrani rađanje bez izričite dozvole državnih vlasti.

[facebook]Ako biraš život i kršćanski svjetonazor, klikni like![/facebook]

Ovo me nekako podsjeća na ono sa zatomljivanjem milosrđa i empatije.

Margaret Sanger je na grobu svoje majke proklela oca i optužila ga da je on kriv za to što je majka umrla od raka grlića maternice. Povezala je to s time što su njezini roditelji imali puno djece. Imala je viziju napraviti anti-bebi pilulu koja će biti toliko jednostavno dostupna kao što su bomboni na kioscima. U naumu joj je pomogla bogata udovica McCormick s novcima i biolog Pincus sa laboratorijem kao izvršitelj.

Ona je utemeljiteljica najmilitantnije skupine pro-abortivnog, pro-gay, anti-kršćanskog, anti-obiteljskog lobija u vidu organizacije Planned Parenthood – organizacije koja po cijelome svijetu promovira ubijanje nerođenih, kontracepciju, sterilizaciju i ‘sexual education’ – a koju Obama i politički i financijski podupire i koja zauzvrat javno podupire Obamu. Rockfeller koji je od početka odlučio financirati ovu organizaciju, a koja je uzgred budi rečeno bila zamišljena i kao glavni izvršitelj ideje o depopulaciji stanovništva, odmah je shvatio da globalni efekt neće biti postignut bez uplitanja vlade SAD-a. U surdanji sa vladom SAD-a osnivaju se međunarodna inačica International Planned Parenthood Foundation (IPPF), a ubrzo se osnivaju i infiltriraju i različite UN strukture (UNFPA, UNESCO, …) te SIECUS, organizacija posebno zadužena za osmišljavanje, programiranje i provođenje seksualne edukacije u svijetu.

Nakon što se javlja otpor širom svijeta terminologiji koja otvoreno govori o kontroli populacije, termin se 1994. mijenja na čuvenoj konferenciji u Kairu u ‘ženska reporoduktivna prava’. Ubrzo se po cijelome svijetu rodna ideologija širi kao virus i uz pomoć posebno osmišljene terminologije (gotovo 2.000 novih naziva) infiltrira u zakonodavstva država po svijetu.

Više o svemu možete čitati u ostalim člancima na našoj web stranici www.udruga-bas.hr.

Dakle, živimo u vremenu kada Hrvatsku zapljuskuju valovi kulturne revolucije s kojima se većina europskih država suočila u proteklih četrdesetak godina.

Obrazovni sustav je postao bojišnica jer su ideolozi seksualne revolucije najavili da se borba vodi za generaciju koja dolazi i da je zato njima iznimno važno zaposjesti i infiltrirati obrazovni sustav. Kroz obrazovni sustav prolazi cijela generacija jer je školovanje obavezno za sve.

Hoće li Hrvatska nekritički slijediti put i porazne rezultate onih koji su se opekli na plamenu ‘revolucionarnih ideja seksualne revolucije’ ili će obraniti vrijednosti koje su Hrvatsku čuvale i očuvale na što upućuje značajno manji broj maloljetničkih trudnoća, rizičnog spolnog ponašanja, AIDS-a, spolno prenosivih bolesti i dr. u odnosu na države u njezinome okruženju?

Odgovor leži u ovoj generaciji koja ima odgovoran zadatak zaštititi generaciju koja dolazi.

Ne daj se, generacijo.  ;)

Krešimir Miletić