„U znanosti ponekad osjetimo da smo na pravom putu kada predosjetimo ljepotu i eleganciju rješenja. Zađemo li previše u nešto komplicirano, to obično znači da smo se izgubili. Zašto imamo te osjećaje? Tu ljepotu i eleganciju rješenja, koje katkad naslućujemo, mogao bih opisati kao da je netko puno inteligentniji, znatno ispred nas, mogao takvo što zamisliti, a mi sada ovdje upiremo snage i sve svoje ograničene kognitivne sposobnosti kako bismo, zajedničkim snagama, tek počeli sve to otkrivati i razumijevati“, tako je hrvatski znanstvenik sa sveučilišta u Edinburghu Igor Rudan u uskršnjem tekstu za Večernji list čitateljima približio svoje razloge za vjeru u Boga.

Rudan je objasnio kako ga je razvoj njegove vlastite znanstvene karijere doveo do zaključka kako u „vjerovanju u ‘stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga’ nema ničega iracionalnoga“, već da je riječ o valjanoj znanstvenoj hipotezi „za koju već postoje dokazi koji bi joj mogli ići u prilog“.

Kao jedan istaknuti dokaz za Stvoriteljev trag u materijalnom svijetu, hrvatski je znanstvenik naveo genetski kod u kojem su zapisane informacije za razvoj cjelokupnog ljudskog, i svakog drugog, organizma.

„Mnogi će stručnjaci u kompjutorskim znanostima reći kako štošta može nastati spontano, ali da bilo kakav kod, kojim se nešto (tj. aminokiselina) kodira nečim drugim (tj. slijedom baza u DNK) ne može nastati spontano. Kodirati jednu stvar drugom znači dobro razumijevanje te prve stvari i njezino označavanje na neki drugi način, a to može učiniti samo inteligentno biće. Ako svi mi u svojoj prvoj stanici nosimo kod, koji određuje cijeli naš nevjerojatno kompliciran razvoj, tko je onda osmislio taj kod? Mi nismo, jer ga tek istražujemo, a nikoga drugog tko je to mogao učiniti nema“, napisao je Rudan, a cijeli njegov tekst možete pročitati ovdje.

Rudan, koji se 2020. godine po četvrti put našao na listi najcitiranijih svjetskih znanstvenika, među kolegama s kojima radi osim po stručnosti postao je poznat i po jednoj stvari koja nije usko vezna za znanost: zavjetu koji je dao nakon što je upisao drugi doktorat.

„… Nakon što sam poslao tolike molbe po svijetu za svoj drugi doktorat i dobio jedino pozitivan odgovor Sveučilišta Edinburgh, bio sam toliko sretan da sam se u jednoj crkvi u Edinburghu zavjetovao Bogu da ću idućih 10 godina svake nedjelje ići na misu. No nisam znao da ću se baviti globalnim zdravljem i da ću putovati po zemljama gdje nema katoličkih crkvi. Postao sam po tome poznat među svojim prijateljima. Oni su me pratili u situacijama kad sam u nekoj zemlji tragao za crkvom. Jednom smo sletjeli kasno u Kairo i spoznali da mi jedino preostaje jedna koptska crkva koja se nalazi u opasnoj četvrti. Moja tri prijatelja išla su sa mnom i jedva smo izvukli živu glavu“, ispričao je za Globus 2017. godine.

Igor Rudan sudjelovao je i u nastanku knjige „Božja znanost – javna svjedočanstva hrvatskih i svjetskih znanstvenika o osobnoj vjeri“ koju je 2018. godine priredio pokojni Slaven Letica. U svojem je osvrtu, između ostaloga, napisao „Čini mi se kako je nekim ljudima nepoželjna mogućnost da ih je netko možda stvorio, jer im narušava osjećaj vlastite važnosti. Rekao bih da nije nikakva sramota biti stvoren od nekog drugog, inteligentnijeg i moćnijeg.“

*Više tekstova o znanstvenicima-vjernicima možete pročitati OVDJE.