Koncert je nosio snažnu humanitarnu misiju: sav prihod od ulaznica namijenjen je izgradnji Kuće sjećanja „Plavi kaputić“ u Vukovaru, budućeg muzeja posvećenog 402 djece stradale u Domovinskom ratu. Upravo njihovoj uspomeni bila je posvećena čitava večer, ispunjena osjećajima zajedništva, tuge, ali i nepokolebljive nade. Tijekom večeri više je puta istaknuta poruka da žrtva djece stradale u Domovinskom ratu mora ostati trajno u kolektivnoj svijesti hrvatskoga naroda.

“Oronula kuća u Berku čuvat će živi spomen na 402 ubijene djece u Domovinskom ratu,” poručila je Željka Jurić Mitrović, djevojčica koja je 1991. u prepoznatljivom plavom kaputiću postala simbol vukovarske i hrvatske žrtve. Upravo je njezina priča, sažeta u jednoj ikoničnoj fotografiji, nadahnula cijeli projekt. „Neka 402 mala anđela nikada ne budu zaboravljena,“ istaknuli su organizatori.

Posebnu pažnju izaziva ideja spomen-kuće: planira se izgraditi na temeljima oronule šokačke kuće u Berku pokraj Vukovara, Željkinom rodnom selu. Kuća će trajno čuvati sjećanje na stradalu djecu i biti mjesto upoznavanja s njihovim životima, koji su prerano prekinuti. „Vrijeme je da u taj plavi kaputić obuče i svu onu djecu čije fotografije nismo vidjeli, priče nismo čuli, talente nismo upoznali…“ istaknula je Željka Jurić Mitrović.

Glavni izvođač bio je Alan Hržica, koji je napravio sjajnu atmosferu slavljenja te su mu se pridružili i gosti Vanessa Mioč i Amorose, a publiku je obradovao poseban gost iznenađenja — Marko Perković Thompson, čija je kratka, ali emotivna izvedba izazvala snažan pljesak. Fra Stjepan Brčina i pater Ike Mandurić svojom molitvom doprinijeli su ozračju duboke duhovnosti. Oduvijek je jasno da vjera i domovina kod Hrvata idu zajedno, ali ovaj je trenutak savršeno pokazao koliko skladno mogu prožimati duhovna glazba i domoljubne pjesme.

Alan Hržica, uoči samoga događaja, podsjetio je na težinu studenoga, mjeseca obilježenog sjećanjem na žrtvu Vukovara i Škabrnje, kao i svih poginulih civila i djece. Posebno je istaknuo pronalazak posmrtnih ostataka nekoliko nestalih branitelja – Zorislava Gašpara, Josipa Batarela, Dragutina Štica i Jean-Michela Nicoliera – kao trenutka koji je nazvao „bljeskom radosti usred boli“, prepoznajući u svemu tome Božju Providnost.

Istaknuo je i kako je sada jasno da se koncert trebao održati upravo u ovom trenutku: domoljublje je snažnije izraženo u cijeloj zemlji, u Crkvi se događa vidljiv i sve snažniji pokret laika, kao da je baš sada došao trenutak u kojem je ovaj događaj mogao poprimiti razmjere koje je poprimio. Duhovna, osobito kršćanska glazba nalazi se u svojoj kulminaciji, a ulazak u mjesec studeni dodatno produbljuje prostor sjećanja, zahvalnosti i zajedništva.

„Pet godina čekali smo ovaj koncert. Sad mi je jasno da je Providnost vodila da se održi baš sada. Žrtva 402 djece i njihovih roditelja mora u nama uvijek tiho tinjati — da nas uči kako ljubiti i čuvati ono što imamo”, izjavio je Alan Hržica.

Hržica je zahvalio publici i svim suradnicima: “Hvala, Zadre! Hvala Vanessi, Amorosama, pateru Iki, fra Stjepanu Brčini i mom dragom prijatelju Marku Perkoviću Thompsonu. Bila je to večer za pamćenje.“ Posebnu je zahvalu uputio Ines Grbić, Željki Mitroviću i cijeloj Molitvenoj zajednici Srce Isusovo, na izvrsno odrađenom poslu.

Ovaj koncert i najava izgradnje Kuće sjećanja „Plavi kaputić“ podsjetnik su da žrtva hrvatske djece u Domovinskom ratu, obilježena i nedavnom odlukom Vlade RH o uspostavi „Dana sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu“ za 3. svibnja, mora ostati trajno upisana u sjećanje cijelog društva. Tog je dana 1992. ubijeno najviše djece u jednom danu, i to njih šestero, u Slavonskom Brodu.