PRVI ISTUP PROVINCIJALA U JAVNOSTI NAKON OPTUŽBI

EKSKLUZIVNO Fra Josip Blažević o optužbama za pedofiliju protiv splitskog franjevca: Odbacujem sve insinuacije da je naša provincija zataškala slučaj

“S naše strane nije bilo nikakvog zataškavanja. Dotičnog svećenika nismo premjestili s mjesta na kojemu ga se sumnjiči za kažnjivo djelo, niti se ikoga odvraćalo da ga prijavi policiji, a istragu smo pokrenuli sami, prije medijskih natpisa. U ime Provincije najodlučnije osuđujem pedofiliju pa i ako je u vlastitom dvorištu, štoviše, najprije ako je u vlastitom dvorištu”

Foto: Pixsell

Već nekoliko tjedana hrvatski mediji pišu o optužbama za pedofiliju protiv jednog franjevca konventualca iz splitskog samostana sv. Frane. Pojedini medijski napisi tvrdili su kako su institucije Crkve znale za cijeli slučaj, ali su ga prikrivale. U ovom ekskluzivnom razgovoru, svom prvom istupu o tome slučaju, provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević odgovora na neke od tih tvrdnji, ali daje i svoje viđenje cijelog slučaja.

– Za početak, recite nam koje je trenutačno stanje s prethodnom istragom prijava protiv franjevca Vaše provincije i kada očekujete svršetak te istrage?

Prethodna istraga je privedena kraju, a o ishodima će javnost biti uskoro obaviještena.

Tekst nastavlja ispod oglasa

– Imajući u vidu kako je ovo Vaš prvi istup povodom cijeloga slučaja, možda bi bilo dobro da prenesete svoju kratku rekonstrukciju istoga?

U studenom prošle godine gvardijan splitskog samostana zaprimio je pritužbu jednog mladića o neprimjerenom ponašanju jednog našeg fratra, člana splitskog samostana, i o njoj odmah obavijestio splitsko-makarskog nadbiskupa. Već sljedećeg dana u Splitu zajednički smo usuglasili nužne korake koje ćemo poduzeti u svrhu utvrđivanja vjerodostojnosti iznesene optužbe među koje spada suspenzija optuženog svećenika i pokretanje predistražnog postupka. Usuglasili smo da predistražni postupak vodi Splitsko-makarska nadbiskupija jer je prva zaprimila prijavu i jer prozvani svećenik boravi i djeluje na njezinom području makar je član naše provincije. Slijedom rečenoga usuglasili smo se, iz navedenih razloga, da istražni postupak bude povjeren dvojici crkvenih pravnika, jednom iz naše provincije, drugom iz nadbiskupije. U navedenom slučaju nije bilo nikakvog prebacivanja odgovornosti s provincije na nadbiskupiju, niti postoji bilo kakvo razilaženje u stavu između nadbiskupije i provincije u pogledu ovog slučaja.

– Mediji pišu o pritužbama koje su dolazile na račun redovnika još 2011. Zašto je Provincija čekala sedam godina s reakcijom na njih?

Radi se o delikatnoj stvari koja stoga zahtijeva preciznost u izričaju. Pritužba prije sedam godina, o kojoj pišu mediji, stigla je od čovjeka koji nije bio raspoložen staviti ju na papir i potpisati, što je prvi korak u pokretanju postupka, nije bio voljan niti svjedočiti pred policijom, još manje je bio spreman slučaj osobno prijaviti policiji. To je konkretna poteškoća s kojom se susreo ondašnji provincijal. Riječ je, dakle, o “fantomskoj” prijavi, nije ju se moglo ničim potkrijepiti, niti pred crkvenim niti pred civilnim vlastima, stoga nije bilo pravne osnove za pokretanje postupka. Treba u obzir uzeti i načelo predmnijevane nedužnosti. Čovjek je nedužan sve dok mu se krivnja ne dokaže. To ne znači da provincijal 2011. godine nije ništa poduzeo, to samo znači da u rukama nije imao nešto konkretno što bi poslužilo kao polazište u pokretanju postupka. Kroz proteklih sedam godina novih pritužbi nije bilo. Optužbe koje danas izlaze na vidjelo, koliko sam upoznat, uglavnom su iz davnih vremena. Prva vjerodostojna pritužba stigla je prošle godine i na nju je uslijedila trenutačna zajednička reakcija provincije i nadbiskupije. Ranije, jednostavno, nije bilo dokaza na koji bi se mogli osloniti. U našem društvu bilo je prekomjerno puno senzacionalnih afera koje su neslavno završile uslijed nedostatka dokaza. Dokazi se prikupljaju u diskreciji. Policiju smo obavijestili o slučaju kad smo u rukama imali nešto konkretno, makar još uvijek nedovoljno.

Istina će vas osloboditi, kaže Isus, a mi joj moramo služiti. Mogu reći da je ovo svojevrsna katarza moje provincije, pročišćavanje kolektivne memorije, bio spomenuti naš subrat prav ili kriv

– Redovnik je suspendiran u prosincu, a javnost je doznala tek sada o tome i to nakon medijskih upita. Mislite li da je trebalo ipak prije obavijestiti javnost o tome?

Student izlazi na ispit kada se dobro pripremi, ako ne za odličnu ocjenu, onda barem za prolaznu. Tko bi normalan svjesno izašao na ispit nespreman, pa doživio sramotu pada? Navedeno načelo utoliko više vrijedi u slučajevima poput ovoga. Kao što sam ranije rekao, bez konkretnih dokaza nema se što priopćiti ni medijima. Suspenzija je izrečena preventivno, ne kao potvrda krivnje, nego kao preventivna mjera dok se ne utvrdi, ili opovrgne, vjerodostojnost iznesenih optužbi. Nekoliko okolnosti produžilo je proces, poput božićnih blagdana i zdravstvenog stanja osoba uključenih u slučaj, zbog čega su mediji dobili dovoljno vremena da nas preduhitre u izvještavanju. Činjenica je neupitna da s naše strane nije bilo nikakvog skrivanja niti zataškavanja. Dotičnog svećenika nismo premjestili s mjesta na kojemu ga se sumnjiči za kažnjivo djelo, niti se ikoga odvraćalo da ga prijavi policiji, a istragu smo pokrenuli sami, prije medijskih natpisa. Stoga, kategorički odbacujem medijske insinuacije o bilo kakvom zataškavanju pedofilije sa strane Provincije te u ime Provincije najodlučnije osuđujem pedofiliju pa i ako je u vlastitom dvorištu, štoviše, najprije ako je u vlastitom dvorištu.

– Mediji također prenose nova svjedočanstva o zlostavljanjima i to jako šokantna koja je, navodno, franjevac, počinio. Očekujete li još njih?

Jedino što očekujem jest da istina izađe na vidjelo. Istina će vas osloboditi, kaže Isus, a mi joj moramo služiti. Mogu reći da je ovo svojevrsna katarza moje provincije, pročišćavanje kolektivne memorije, bio spomenuti naš subrat prav ili kriv. Svima nama upozorenje da srž problema u Crkvi nisu oni koji su otpali od nje, pa izašli, nego oni koji su otpali, ali u Crkvi ostali.

Nisu naš problem strvinari koji se hrane strvinama iz crkvenog dvorišta, likuju nad sablaznima u Crkvi, takvih je uvijek bilo i bit će ih, nego su naši problemi među nama a započinju sitnim nevjerama i malim apostazijama. Apostazija, ili otpadništvo, događa se najprije u ljudskom srcu. Moguće je, poput Jude, za istim stolom sjediti, jesti i piti, slaviti euharistiju, ali ne pripadati Gospodinu, biti daleko od njega. Da, to je moguće. Piše sv. Pavao Timoteju (1Tim 5, 24-25): “Grijesi nekih ljudi očiti su i prije suda, nekih pak samo nakon njega. Tako su i dobra djela očita, a bila i drukčija, ne mogu se sakriti.”

Stoga, nije na meni da sudim svome starijem subratu, taj će posao obaviti oni na koje sud po službenoj dužnosti spada, ja za njega mogu samo moliti, da mu Bog bude milosrdan. Duboko suosjećam sa žrtvama i zgražam se nad onim što čitamo u medijima. Zajedno s javnošću žalim što žrtve nisu progovorile puno ranije. A najviše se divim našim vjernicima koji, unatoč sablaznima, koje je uostalom Isus i najavio, oni i dalje dolaze u Crkvu. Oni na svojim plećima solidarno nose svetost i grešnost svoje Crkve. Toga sam osobito duboko postao svjestan klečeći u crkvi sv. Frane u Splitu, gledajući nekolicinu njih kako sabrano mole, njihova je vjera stamena, ne zahvaljujući nama, svećenicima, nego zahvaljujući Kristovoj milosti koja nas sve drži da ne padnemo. Ako se pouzdamo u vlastite snage, posrćemo i padamo. Nismo mi svećenici gospodari Božjih darova, nego samo njihovi poslužitelji, oni su i nama potrebni, nadasve nama, mi smo samo Božja sredstva, nedostojna, i treba nam njegovati veliku poniznost pred Gospodinom. Moja je najiskrenija želja da splitski samostan sv. Frane postane duhovna oaza, ispovjedaonica grada Splita, nadasve mjesto cjelodnevne adoracije pred euharistijskim Isusom, barem jednom tjedno, kako bismo davali zadovoljštinu za vlastite grijehe, ali i sami napredovali u svetosti. Bez Isusa smo nemoćni. Treba nam se najozbiljnije osloniti na njega.

– Zašto je prije prijave policiji bilo potrebno sprovesti prethodnu istragu o sumnjama na kazneno djelo?

Mislim da sam Vam na ovo pitanje ranije već odgovorio. Bez ikakvih dokaza nikoga ne možete prijaviti. Ako je optužba priopćena u ispovijedi, ili pod ispovjednu tajnu, ili ako tužitelj izričito odbija prijavljivanje slučaja policiji, veže vam ruke. Ali najprije treba razbiti predrasude o sintagmi “prethodna istraga”. Ovdje nije riječ o istrazi koja zamjenjuje policijsku istragu nego samo o stjecanju moralne sigurnosti da optužba “drži vodu” ili da “ima tu nešto”. Dakle, treba saslušati svjedoke, zabilježiti njihovo svjedočanstvo, te steći moralnu sigurnost da podnositelj tužbe nije šarlatan koji bi iz zlobe želio difamirati nečiju čast ili da, recimo to najjednostavnije, laže iz interesa. Čim se nasluti postojanje elementarno utemeljenje osnove slučaj se razvija u dva smjera. Prvi ide prema crkvenim vlastima, a drugi prema policiji.

Nije na meni da sudim svome starijem subratu, taj će posao obaviti oni na koje sud po službenoj dužnosti spada, ja za njega mogu samo moliti, da mu Bog bude milosrdan. Duboko suosjećam sa žrtvama i zgražam se nad onim što čitamo u medijima

– U medijima se tvrdilo kako Crkva neće podnijeti prijavu policiji dok se o tome ne očituje Kongregacija za nauk vjere, te su to komentirali kao „narušavanje suvereniteta“. Ali, te tvrdnje o čekanju na dopuštenje Kongregacije radi podizanja prijave nisu točne, zar ne?

Dakako da to nije točno, niti je to naš stav. Treba imati u vidu da su na djelu dva paralelna, ali potpuno autonomna sudska procesa od kojih se svaki ravna prema vlastitom pravu. Jedan vodi crkvena vlast, a drugi civilna. Kazneni zakon Republike Hrvatske, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. godine, kaže: “Građani su dužni prijaviti kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti” (čl. 204, st. 4). U tom smislu ne propisuje Kongregacija za nauk vjere hoće li se kazneni slučaj prijaviti policiji kao što niti policija određuje hoće li spomenuti slučaj biti poslan na Kongregaciju za nauk vjere. Prijava policiji podrazumijeva se na temelju zakona Kaznenoga prava Republike Hrvatske, ali se ona podnosi kad za nju postoji osnovani dokaz. Klerik podliježe civilnom i crkvenom pravu. Civilno se proteže na državu u kojoj klerik živi. Crkveno vrijedi za sve kršćane diljem svijeta. Može se dogoditi, na primjer, da po civilnom zakonu, na primjer zbog zastare, svećenik bude oslobođen krivnje, ali ne i po crkvenom zakonu, jer Crkva sankcionira i zločine koje država ne progoni kao, na primjer, pobačaj. Kriteriji su različiti i kao takve treba ih respektirati. Crkveni zakon za pedofiliju počinjenu od strane svećenika predviđa najstrože zakone što ih Crkva ima vlast izreći, uključujući i otpuštanje iz svećeničkog staleža.

Tekst nastavlja ispod oglasa

– Kako komentirate sve ovo što se dogodilo? Čekaju li, po Vašem mišljenju, Katoličku Crkvu u Hrvatskoj još ovakvih skandala?

Živimo u svijetu poremećenog sustava vrijednosti koji opterećuje cijelo društvo unutar kojega postoji i djeluje Crkva. Treba imati na umu da svećenička zvanja dolaze iz obitelji. Kakve su nam obitelji takva su nam i zvanja. Svećenička zvanja odraz su društva u kojemu živimo, mentaliteta ovoga svijeta. Pedofilija nije fenomen vezan posebno uz svećenike, nije nasljedan ili prenosiv virus, ima više pedofilije u drugim zvanjima, čak unutar samih obitelji od strane bližih rođaka i slično, što nas nipošto ne tješi, ali najviše odjekne kada se pojavi iz krugova svećenika, i to s pravom, jer svećenici predstavljaju moralnu vertikalu zbog koje uživaju osobito povjerenje i društveni status.

Potrebno nam je bdjeti, reagirati na simptome, otvoreno govoriti o problemima, nipošto ih potiskivati pod tepih. Samo tako ćemo sablazan svesti na minimum, ako ju ne možda i potpuno iskorijeniti. Potrebna je dobronamjerna suradnja sviju

Makar su pri primanju kandidata u sjemeništa postavljeni visoki standardi, i kandidate se selektira tijekom cijele formacije, a prisutna je i osobita osjetljivost za ovu problematiku, ipak se dogodi da se ponegdje potkrade i zaredi kandidat s navedenim sklonostima koji kasnije prouzroči veliku sablazan i skandal u Crkvi. Još osjetljiviji moramo biti na spomenutu problematiku pri primanju starijih kandidata koji nam se prijavljuju kako bi se utvrdili motivi njihova dolaska. Potrebno nam je bdjeti, reagirati na simptome, otvoreno govoriti o problemima, nipošto ih potiskivati pod tepih. Samo tako ćemo sablazan svesti na minimum, ako ju ne možda i potpuno iskorijeniti. Potrebna je dobronamjerna suradnja sviju.

Goran Andrijanić | Bitno.net

Copyright Bitno.net, sva prava pridržana.


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Saznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 10. svibnja 2018.

Možda vam se svidi