Caravaggiova ‘Večera u Emausu’ stigla u Hrvatsku

Predstavljanje „Večere u Emausu“ omogućila je Talijanska Republika, kao svojevrsni poklon dobrodošlice  povodom  ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Ova posudba iz milanske Pinacoteca di Brera, od izuzetnog je značaja ne samo za Muzej za umjetnost i obrt, već i za cjelokupnu  Hrvatsku kulturu, a svjedoči istovremeno i o snazi i ivtnosti kršćanske kulture unutark koje je ovo djelo i nastalo.

Muzej za umjetnost i obrt u suradnji s kolegama iz Pinacoteca di Brera priprema i didaktički uvod u izložbu o životopisu Caravaggia, značaju umjetnika i ove slike u kontekstu europskog baroknog slikarstva kao i o samoj ikonografiji slike.

Sama slika je osigurana na 60 milijuna eura, i smatra se najvrjednijom umjetninom ikad izloženom u Hrvatskoj. Publika će „Večeru iz Emausa“ moći razgledati u Muzeju za umjetnost i obrt od 5. lipnja do 31. kolovoza 2013., u sljedećem vremenu: utorkom, srijedom, četvrtkom, petkom i subotom od 11 do 20 sati, a nedjeljom od 10 do 14 sati.

Dok meditiramo ovo iznimno umjetničko djelo nije naodmet podsjetiti se događaja opisanog u Evanđelju, koji je inspirirao umjetnika za nastanak slike:

“Onog istog dana prvog u tjednu- dvojica su Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: “Što to putem pretresate među sobom?” Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa,odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?” A on će: “Što to?” Odgovore mu: “Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.” A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te une u svoju slavu?” Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: “Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!” I une da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!” Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.“.

K.S. | Bitno.net