Biskup Košić predvodio je misu u povodu Dana branitelja grada Siska

BiskupFoto: IKA
“Moramo čuvati uspomenu na naše hrabre vojnike, na žrtve i Domovinskog rata i II. svjetskog rata i poraća, što ih više niječu i preziru upravo oni koji bi ih po dužnosti morali poštovati, jer su dobili mandat za vođenje javnih poslova ove zemlje”, istaknuo je u homiliji sisački biskup Vlado Košić, predvodeći misu u povodu Dana branitelja Grada Siska u koncelebraciji s katedralnim župnikom Ivicom Mađerom i domaćim župnikom Brankom Koretićem, u ponedjeljak 3. rujna u crkvi Pohoda BDM na sisačkom Viktorovcu.

Kad su novinari jednoga od njih upitali hoće li ova vlast obilježiti 23. kolovoza, Dan žrtava totalitarnih režima, odgovor je bio da se ona ne želi “baviti tim predstavama”. U našoj Sisačko-moslavačkoj županiji imamo najviše u državi, kao izravnu posljedicu komunističkog terora, više od 100 jama i grobnica – točnije 119, prema objavljenom popisu koji je prijavila Policijska uprava Sisačko-moslavačka, u kojima – još uvijek neobilježenima – procjenjuje se – leži oko 45 tisuća leševa! I to se nekih ljudi ne tiče, odavanje pijeteta svim žrtvama za njih su “predstave”! Sasvim izravno pitam: zbog čega se štite zločinci i koji je to imalo valjan argument da se abolira komunističke zločince? Smatraju li se to neki njihovim odvjetnicima, pa ih možda ne samo žele opravdavati, nego ne daj Bože i nasljedovati? Onda – jao si nama! Jer ako se tako postupa s jednim žrtvama, zar da se ne bojimo kako će se postupati i s drugima? Jučer žrtve komunizma poslije II. svjetskog rata, danas žrtve velikosrpskog zločina u Domovinskom ratu. Mi smo se nadali da nikada nitko neće, u slobodnoj nam Domovini, nijekati istinu. Ni o čemu. Jer ispovijedati istinu – napose o Domovinskom ratu – dužnost je sviju nas, poručio je biskup Košić.

Biskup se osvrnuo i na trajnu borbu dokazivanja svijetu istine da je Hrvatska pretrpjela strašnu agresiju u Domovinskom ratu i da se oslobodila. “Nije li licemjerno i potpuno nepravedno optužiti čitavu našu Domovinu, od pokojnog predsjednika do svih najistaknutijih branitelja, naših generala, da su dio “udruženog zločinačkog pothvata”? I što se sada događa? Trenutačno svi iščekujemo da se donesu konačne presude tog nazovi-suda umjesto da se čitava Domovina ujedini i uputi jasnu poruku da ne dopuštamo iskrivljavanje istine i da smo svi odlučni braniti naše branitelje. Trebali bismo dići glas do neba, uzbuniti čitavu zemaljsku kuglu zbog nepravde koja nam se nanosi. Mi međutim stojimo mirno, kao janjad pred klanje, da krvožedni vuci nasrnu i našu, krvlju plaćenu slobodu, razgrabe i rastrgaju svojim oštrim zubima i svojim nepravednim presudama. Ako ima pravde, odustat će ti krojači istine i osloboditi naše generale. Ali, teško je to vjerovati – budući da oni ovako rade: kad ne mogu dokazati “prekomjerno granatiranje” i “udruženi zločinački pothvat”, tada traže “alternativne oblike” odgovornosti, želeći dakle po svaku cijenu osuditi nevine! Ako i nema razloga, treba ga naći! I mi svi to nijemo gledamo i čekamo što će se zbiti! Naši su branitelji radi pravde – da i mi kao narod imamo pravo na slobodu i vlastitu zemlju bez tuđinčeva porobljavanja – bili spremni i umrijeti. A mi? Jesmo li im dostojni nasljednici, ako se ne usudimo ni reći što je pravedno, ni protestirati kad vidimo nepravdu, pa niti dići glas protiv očitih iskrivljavanja istine”, pita se biskup te poziva na molitvu za heroje koji su živote položili za slobodu naroda.

Misnom slavlju, na kojem su uz brojne branitelje nazočili i predstavnici vlasti, prethodila je zajednička molitva i paljenje svijeća na Spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu koju je predvodio katedralni župnik Mađer te zajednička molitva i polaganje vijenaca za poginule branitelje u Domovinskom ratu kod središnjeg križa na Gradskom groblju Viktorovac, gdje je molitvu predvodio upravitelj župe Pohoda BDM u Sisku Koretić. (ika/bitno.net)