Misu na Gorici sv. Vlaha posljednjeg dana Feste u nedjelju, 6. veljače, predvodio je novi dubrovački biskup mons. Roko Glasnović. Koncelebrirali su župnik domaćin don Robert Ćibarić i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe od Milosrđa fra Miljenko Vrabec, a u pratnji su bili ovogodišnji festanjuli Teo Grbić i Toni Cvjetković.

Na početku mise mons. Glasnović je kazao kako se danas u Crkvi slavi Dan života te potaknuo vjernike da promisle o daru i o danu života.

Grob sv. Vlaha je kolijevka života, kazao je u propovijedi dubrovački biskup ispričavši primjer osobe koja je nakon posjeta veličanstvenom Rimu bila razočarana jer je i tamo našla grobove. „Pokušajmo naučiti, zapamtiti, ponoviti da svijet gledamo Božjim očima, pod vidom vječnosti. Onda grobovi neće biti mjesta smrti nego kolijevke života“, ustvrdio je biskup.

Mi ljudi smo često bez moći u javnosti, bez mogućnosti da odlučujemo čak i o onome što se nas tiče, nastavio je propovjednik te se upitao što je to sv. Vlaha razumio i zračio oko sebe. A onda i što je ono posebno bitno, specifično što kršćani jedini mogu, pa onda i trebaju, unositi u svijet, da društvo ne obljutavi, bez čega će povijest ostati prazna i besmislena.

„Jednom riječju kazano – to je svetost“, rekao je biskup Glasnović. „Opći poziv na svetost upućen je svima, poziv na pravu autentičnu kršćansku svetost u povijesti i društvu.“ Opisao je i što je to svetac: „Svetac voli ljude i zato je svet. Budući da voli čovjeka on neizmjerno treba Boga te tako postaje svet. Svetac je most između neba i zemlje.“

Citirao je riječi sv. Bernarda: Ne budimo lijeni u nasljedovanju onih koje slavimo. „Ako sv. Vlaho u svoje vrijeme, o kojem ne znamo puno, i nije bio utjecajna ličnost ipak njegovo unutarnje blago ima svoje značenje i danas“, kazao je biskup. Podsjetio je na Isusove riječi u evanđelju: Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem svojim na nebesima.

Priznati se Isusovim, objasnio je nadalje biskup, znači usvajati i živjeti vrijednosti evanđelja. I nema puta naokolo, dodao je te progovorio o tome što je zapravo obraćenje. „Obraćenje je onaj uski put koji vodi u nebo, otkriće istine da ništa u životu nije vrjednije od Isusa. Obraćenje je čitav jedan pogled na svijet i na čovjeka koji se baš nikako ne može zaobići ako se išta želi promijeniti na bolje.“ Dodao je kako ni u Crkvi ni u našoj domovini „neće biti obnove ni pomaka ne dogodi li se ono u srcu i pameti brojnih pojedinaca, pa tako i nas ovdje“.

Možda nam je tema obraćenja pomalo nejasna, nastavio je mons. Glasnović. Ono ne znači „površno udvaranje promjeni“ nego traži čitavu osobu, čitav život. Obraćenje dovodi u pitanje uhodanosti i konformizme, trikove izgledanja i maske životnih uloga, ustvrdio je biskup te dodao kako možda mislimo da se obraćaju samo pogani i javni grešnici, a mi ostali se tek povremeno ispovijedamo.

„Sv. Vlaho nam je više od putokaza. On je mučenik, svjedok, da i mi ostvarujemo svetost u ovom vremenu i u ovom društvu, da ostvarujemo neprolazne vrijednosti“, poručio je dubrovački biskup.

Razmišljajući o tome koje su odrednice mučeništva i svetosti i što je to što poručuje sv. Vlaho, dubrovački biskup je kazao kako je mučenik znak najveće ljubavi, svjedok koji nasljeduje Krista sve do darivanja vlastita života da potvrdi istinitost evanđelja. U tom kontekstu razumijevanja mučeništva u Crkvi biskup je kazao: „Bez Crkve nema mučeništva. Mučenici imaju u potpunosti udjela u naravi Crkve koja ima u sebi utisnut lik Kristov. Mučenik ne umire za sama sebe nego zato što pred onima koji ga progone hoće posvjedočiti svoju vjeru u Uskrsloga kao zadnju istinu o smislu postojanja. Budući da je Isus svoju ljubav očitovao tako da je za nas položio život nitko nema veće ljubavi od onoga koji polaže svoj život za Isusa i za braću svoju. Čuli smo sv. Pavla: Ta on ni svog Sina nije poštedio nego ga je za sve nas predao.

Neki kršćani su, kao i sv. Vlaho, već od prvih vremena bili pozivani i uvijek će biti pozivani na davanje najvećeg svjedočanstva pred progoniteljima, kazao je nadalje dubrovački biskup i ustvrdio kako je danas u povijesti najveći broj progonjenih kršćana. „Mučeništvo, dakle, kojim se učenik ‘usličnjuje’ (postaje sličan) Kristu Učitelju Crkva smatra iznimnim darom i  vrhovnim dokazom ljubavi.“

Ako govorimo o ljubavi, a nema trpljenja, pitanje je koji je to kriterij, primijetio je propovjednik. Ostavljamo je samo na razini osjećaja, to je tek prvi stupanj. Treba otići dalje, dublje, prema Isusovoj ljubavi. To je onda i vrhunski dokaz ljubavi.

Mučeništvo je jedini istinski kriterij iskrenosti vjere, kazao je dalje u propovijedi mons. Glasnović. Nijedan vjernik koji ozbiljno shvaća svoju vjeru ne može  misliti kako mučeništvo ne pripada njegovoj budućnosti.

Kao ohrabrenje vjernicima ponovio je Isusove riječi: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti.  Naveo je i misao sv. Augustina o ljudskom mučeništvu kroz život poručivši kako se ne trebamo bojati jer smo vrjedniji od mnoštva vrabaca, kako je Isus rekao.

Potom je biskup Glasnović pojasnio što znači priznati se Isusovim: „U svojim poteškoćama, brigama, patnjama ne traži bilo gdje rješenje. Idi prvo Isusu, razgovaraj o tome s njime jer u takvim situacijama ne pomaže ljudska mudrost ni ljudski savjeti. Samo onaj koji pronađe put k Isusu i pred njim se otvori, taj će pronaći odgovor poput sv. Vlaha i svetaca.“

Citirao je riječi sv. Pavla o tome kako nas ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu. „Nemojmo nikad izgubiti osjećaj da smo ljubljeni. Neka nam ništa ne bude važnije od Krista“, naglasio je biskup.

Pojasnio je i kako je svecu jedini cilj učiniti dobro čovjeku, u tome je Božja slava koja je krajnji cilj života jednog sveca. „Sveci nas vole, oni se za nas brinu, oni nas štite, oni nas oslobađaju i liječe, oni nas zagovaraju, uvijek su na našoj strani. Živio sv. Vlaho!“, zaključio je mons. Glasnović.

Pjesmom su misu animirali Zbor mladih župe sv. Mihajla pod vodstvom Jelene Erić  i klapa Kaše, a vjernici ove župe čitali su misna čitanja i molitvu vjernika. Prije početka mise pristigli barjaci naklonom ili izvijanjem pozdravili su Parčevu crkvu na Gorici, a ispred crkve se okupio veći broj hodočasnika među kojima su tradicionalno bili Bratovština festanjula, Gradska glazba Dubrovnik i Dubrovački trombunjeri.

Župnik Ćibarić je na kraju poželio novom biskupu još jednom dobrodošlicu u biskupiju kao i u njihovu u župu sv. Mihajla gdje je predvodio ovu prvu misu među vjerničkim pukom te mu uručio prigodni dar. Nakon mise vjernici su mogli primiti blagoslov grla.