Obilježili 72 godine od Prve pričesti

„U nedjelju 14. svibnja 1944. godine, na jutarnjoj misi koju predvodi vlč. Anton Spicijarić, 40 dubašljanskih mališana sklopljenih ruku i ozarena lica pristupa oltaru da iz ruku svog župnika i vjeroučitelja primi malu, bijelu hostiju, Spasitelja Isusa, skrivena u komadiću kruha…

Prva pričest u Sv. Apolinaru, u jeku II. svjetskog rata koji tutnji Europom i cijelom zemaljskom kuglom, o čemu oni malo znaju i razumiju, osim što su često gladni, a da pravo ne razumiju zašto. Neki imaju 7, neki 8, a neki i 9 godina. Tu su i njihovi roditelji koji su ih za tu priliku obukli najljepše što su mogli i sada ih, ponosni na svoje mališane, prate srcem ustreptalim od radosti i očima koje nerijetko vlaži suza zahvalnica… I župnik sja od sreće.

Davno je to bilo. Prohujale su nakon toga 72 godine. Mališani su rasli, školovali se, osposobili za život i razišli se raznim putovima života i svijeta, polako nestajali jedan drugom iz vidokruga. A život je svojim naslagama uobličavao njihove neponovljive, jedinstvene životne priče, klesao životne sudbine. Kroz duge godine životni hod je negdje i prekinut. Trinaestero ih se već preselilo u vječnost, a 27-ero još hodaju ovom zemljom. Sada su to otprilike 80-godišnjaci, pomalo rasuti širom svijeta: od domovine do SAD-a i Australije. Pritisnuti godinama i drugim nevoljama, ali tu su… – i nisu se zaboravili. Povezuje ih Onaj Isti koji se pred 72 godine prvi put uselio u njihovo srce, kome su tada prvi put, nevinih duša, iskazali gostoprimstvo.“

Gore napisane riječi poziv su mons. Nikole Radića vršnjacima na obilježavanje 72. obljetnice Prve svete pričesti u crkvi svetog Apolinara u Dubašnici na otoku Krku na koje su se „prvopričesnici“ spremno odazvali u subotu 14. svibnja navečer, da bi ovaj put u ozračju svetkovine Duha Svetoga opet zajedno osjetili prisutnost uskrslog Isusa u sakramentu sv. euharistije.

„Ljudi se često okupljaju da bi nešto ‘proslavili’, najčešće kakvu godišnjicu (npr. godišnjicu mature ili sl.). To je samo jedan znak da su nam okupljanja i susreti potrebni. Čak i ako nemaju neki vrijedan sadržaj. Neki su više, neki manje vrijedni…, ali već sam ‘susret’ je ljudima vrijednost koja ih čini više ljudima. Da nije tome tako, ne bi nas Isus zvao svake nedjelje na “susret” – s Njim i međusobno.

Ovaj naš večerašnji susret je po mnogo čemu poseban, pa i neobičan. Ali zato i posebno vrijedan“, rekao je mons. Radić na početku sv. mise koju je predvodio mjesni župnik vlč. Marin Dašek, a koja je okupila 17 „prvopričesnika“ dok je još desetero daleko po svijetu, od Amerike do Australije.

„Ovi iz svijeta svi znaju da smo mi večeras zajedno u Sv. Apolinaru, i da u ime svoje i njihovo želimo reći veliko Hvala našem Spasitelju što nas je pred 72 godine pohodio i kroz 72 godine pažljivo, prijateljski pratio, makar mi te njegove prisutnosti nismo uvijek bili svjesni. Neki su se od naših prijatelja iz inozemstva i osobno javili: neki telefonom, neki mailom. Raduju se, čestitaju i potvrđuju svoju duhovnu blizinu i duhovno sudjelovanje u ovoj proslavi.“

„Neka ova sv. misa”, nastavio je mons. Radić, “bude naša zajednička zahvala Bogu
– što smo još živi,
– što je kroz sve ove godine bdio nad nama i nije nas napustio ni onda kad mu nismo bili baš vjerni,
– što nam je omogućio da se još jednom zajedno sastanemo i osjetimo da djetinja odanost kojom smo mu prvi put pristupili još uvijek u nama živi,
– što nam je dao priliku da pred svima posvjedočimo neizrecivu vrijednost sakramenta sv. euharistije koja će nas na kraju dovesti ondje gdje je On otišao pred nama “da nam pripravi mjesto”.
– što nam je na kraju i danas, nakon kišnog dana, večeras poslao sunce.“

Okolnosti da se je ovo obilježavanje poklopilo s blagdanom Duhova, Svetom godinom milosrđa, blagdanom sv. Matije, skorom Prvom pričesti u župi, te prisutnost tih malih prvopričesnika uz “stare prvopričesnike” na proslavi, učinile su ga znakovitim i obljetnicu učinile bogatijom i dražom.

Još se je nešto zgodno poklopilo. Naime, među djecom ove prvopričesničke generacije dvojica su, upravo u ovo vrijeme, općinski načelnici: gosp. Robert-Anton Kraljić, načelnik općine Malinska-Dubašnica i gosp. Marinko Žic, načelnik Punta. Njima su bila povjerena misna čitanja.

„Je li to sve slučajno? Kod Boga ništa nije slučajno. Kroz sve što se dešava Bog nam nešto poručuje. Na nama je da vidimo i čujemo“, zaključio je svoj pozdrav vršnjacima „prvopričesnicima“ mons. Nikola Radić.

Nakon sv. mise uslijedilo je zajedničko slikanje mladih i starih prvopričesnika pred oltarom, kao i radosno, s puno osjećaja, zajedničko druženje uz kakao i pogaču kako je to bilo i davne 1944. godine.

M.U. | Bitno.net