Lk 7, 18b-23

Isus je došao na svijet, ali svijet nije odjednom postao bolji. Je li on stvarno mesija ili su možda naša očekivanja kriva? Od Ivana Krstitelja pa do našega vremena svako malo izroni isto pitanje. I opetovano čujemo isti odgovor. Isusov.

Mesija nije otišao moćnima i bogatima. Njegov pogled nije usmjeren prema onima koji upravljaju svijetom. On propovijeda siromasima. Onima kojima nitko ne propovijeda. Siromahe se najčešće ne primjećuje, a ako ih se opazi, onda ih se zaobilazi. Mesija, međutim, ima oko za njihovu dragocjenost skrivenu ispod siromaštva. On u njima može probudit skrivene mogućnosti. Njegov pogled traži zarobljene. Njima je potrebna sloboda. On ih oslobađa od nutarnjih prisila, vezanosti koje im ne dopuštaju da se razviju do svoje punine. Oko njega se skupljaju bolesni, zarobljeni i siromašni. Njima je najpotrebnija Božja pomoć. Oni će biti prvi širitelji radosne vijesti. Oni će prvi prepoznati Božju blizinu u Isusovu djelovanju.

Isus ne dolazi s moću i silom. Dolazi pun sućuti za patnike i s velikim milosrđem za grješnike. Približava se najudaljenijima, onima na rubovima svijeta. Opravdava okrivljene, skida krivnju opterećenima i oživljuje što je mrtvo. Spasenje je u prihvaćanju njegove dobre vijesti.

Na Ivanovo pitanje o mesiji i mesijanizmu Isus odgovara s malo riječi. Nabraja ono što je upravo činio. U tom je njegova misija. Ona je drukčija od očekivanog velikog mesijanskog zahvata. Oslobođenje se ne događa silom koja mijenja tijek povijesti, nego oslobađanjem zarobljene ljudske duše. Moć se ne pokazuje nadvladavanjem postojećih svjetskih moći, nego vraćanjem zdravlja bolesnima i slobode zarobljenima. Navještaj radosne vijesti se ne događa usponom do globalnih medija koji će brzo, lako i globalno proširiti vijest, nego strpljivim navještajem radosne vijesti siromašnima.

Odgovor Ivanu u pustinji vrijedi i nama koji smo zarobljeni globalnim pitanjima zdravlja i slobode. Tko hoće pronaći mesiju, neka potraži mjesta gdje se otvaraju oči, odčepljuju uši, ponovo staje na svoje noge, čiste nečisti odnosi, oživljuje što je mrtvo. Takvih mjesta ima. Na rubovima svijeta, moći i bogatstva. Izvan dometa mreža, kamera i spektakla. Najdublje se svari događaju na rubovima. Zato je post važna škola. Odvojiti se od moći, sile, mreža i spektakla, postom otvoriti oči i srce za potrebne, rubne i siromašne te u njima prepoznati prisutnost mesije.