U DONJOJ VRUĆICI

FOTO Biskup Uzinić blagoslovio muški pustinjački samostan na Pelješcu

U Nedjelju Božje Riječi, 26. siječnja 2020. dubrovački biskup mons. Mate Uzinić blagoslovio je prvi dio novoizgrađenog “Pustinjačkog samostana sv. oca Josipa” za mušku granu Karmela Božjeg Milosrđa u Donjoj Vrućici na Pelješcu

Blagoslovno slavlje započelo je u crkvi sv. Kuzme i Damjana – pored koje se nalazi samostan – čašćenjem Božjeg Milosrđa u Času Milosrđa – u 15:00h – kad je naš Gospodin Isus Krist izdahnuo na križu te su iz njegova probodena srca potekle krv i voda. Prvo je pročitan ulomak iz Dnevnika svete Faustine Kowalske u kojoj su prenesene riječi samog Gospodina Isusa koji poziva na molitvu Krunice Božjeg Milosrđa te ističe njezinu duhovnu snagu, osobito za pomoć umirućima. Zatim se svečano molila Krunica Božjeg Milosrđa.

Dubrovački biskup je okupljenima zahvalio za otvorenost srca prema Karmelu Božjeg Milosrđa, nastajućoj obitelji posvećenog života, otvorenosti koja je omogućila i podržala uvjete u kojima se mogao početi graditi pustinjački samostan te dovršiti njegova prva etapa i dodao: “Vjerujem da ćete sve više osjećati blagodat molitvene prisutnosti ove posvećene obitelji u nastajanju”.

Nastavljajući svoje obraćanje biskup Uzinić je istaknuo: “No mi smo zagledani prvenstveno u probodeno Srce iz kojega izvire milosrđe i njega ćemo sada zamoliti da blagoslovi prije svega članove Karmela Božjeg Milosrđa, novoizgrađeni prostor i sve koji će u njemu živjeti i u nj dolaziti.”

Tijekom obreda blagoslova naviješteno je evanđelje o susretu dvojice učenika sv. Ivana Krstitelja s Isusom u kojemu su oni Isusa upitali gdje stanuje, na njegovo poziv došli u njegovo prebivalište te nakon boravka s njim u kojemu su ga otkrili kao Mesiju, ponovno izišli oduševljeno svjedočeći za njega.

“Ovo evanđelje”, ustvrdio je dubrovački biskup, “upravo nam predstavlja karizmu Karmela Božjeg Milosrđa: ovo je pustinjačka zajednica, pozvana da trajno boravi s Isusom, kao dvojica učenika iz evanđelja; ali ova zajednica ima i misionarsko poslanje: oni su, kao dvojica Ivanovih učenika, pozvani biti i svjedoci Božjeg Milosrđa, izlazeći iz samostana – ne da ostanu vani, nego da posvjedoče za Isusa i ponovno se vrate u molitvenu prisnost boravka s Njim”.

Nakon molitve u crkvi okupljeni su se uputili prema novoizgrađenim eremitorijima (pustinjačkim kućicama) koje je biskup blagoslovio te su se na kraju svi zadržali na okrjepi uz domaće kolače i čaj.

Eremitoriji su pustinjačka obitavališta koja obuhvaćaju molitveni, stambeni i radni prostor za jednog redovnika povezan u skladnu cjelinu jedne izdvojene, male i skromne kućice zajedno s malenim osobnim vrtom i u blizini sa susjednim eremitorijima. Na taj način omogućen je s jedne strane produženi boravak u intimi molitve s Gospodinom, a s druge strane zajedništvo s drugim članovima zajednice koje se konkretizira ponajviše u zajedničkom slavlju Euharistije, određenih molitvenih časova i pobožnosti te dijeljenju odgovornosti života kroz rad i zajedničko svjedočenje i navještaj.

Pustinjački samostan posvećen je svetom Josipu koga se u Karmelu časti kao duhovnog oca, a, prema svjedočenju članova Karmela Božjeg Milosrđa, zagovor svetog Josipa je bio presudan za dobročinstva koja su brojni ljudi iskazali darivanjem svoga vremena i sredstava za početnu fazu izgradnje samostana.

Sljedeća etapa gradnje usmjerila bi se prema obnovi ruševina stare župne kuće koja je spaljena i napuštena još u Drugom svjetskom ratu, a služila bi kao prostor za zajedničke prostorije i gostinjac. U međuvremenu logistički prostor za zajedničke potrebe organiziran je u kamp prikolici, a gosti, koji dolaze na pozivsko iskustvo ili u pustinjačku duhovnu obnovu, se primaju u eremitoriju.