Od kraja veljače nalazim se na misiji Zdenca u Venezueli, na otoku Margariti.

Proglašeno je izvanredno stanje. Škole su zatvorene, trgovine prazne, mnoge i zatvorene. Svaki dan se čuje kako je neka trgovina živežnih namirnica opljačkana. Male trgovine ne daju ući unutra. Kroz rešetke poslužuju kupce. Plaća se karticama jer gotovinskog novca nema. U zadnje vrijeme kartice ne služe jer nema struje i telefonske linije ne funkcioniraju.

Ulice koje su prije godinu dana bile prepune ljudi i auta, sada su prazne i jezovite. Glavna šetnica Santiago Marinjo sa svojom bogatom ponudom u buticima i štandovima potpuno se ugasila. Glavnom cestom Cuatro de Mayo, koja ide kroz središte grada Porlamara, sa 200 000 stanovnika, prođe poneki automobil. Neki su semafori ugašeni.

Tužno je vidjeti djecu iscrpljenu, polugolu i bosu ili u nekim poderanim japankama kako sjede uz rub ceste. Neuhranjeni su, kost i koža. Njihove upale oči zovu u pomoć.

Svakodnevno majke i bake dolaze na vrata Zdenca, pitati malo namirnica da mogu nešto skuhati kod kuće. Nažalost, često ih moramo  otpustiti praznih ruku jer nemamo dovoljno hrane za dati im da nose kući. Pomažemo s namirnicama one slučajeve koji su u kritičnom stanju.

Odlazim u obitelj čija baka (50) tjednima leži u krevetu zbog izgladnjelosti, zbog čega je upala u tešku depresiju. Kost i koža, živi mrtvac. Trnci me prožimaju dok je gledam. Živi s četvero unučadi i zetom. Nemaju ništa za jelo, niti vode. Ovise o tome što prime od Zdenca. Njena kći otišla je od kuće. Napustila je djecu, majku i muža.

Teško je to gledati, uz spoznaju ako im ne damo hranu, umrijet će.

Lako bismo doskočili njihovim potrebama kad bi samo oni bili takvi. Ova obitelj slika je sadašnje Venezuele. Tužno je gledati malu djecu zasukane žute kože i velikog trbuha od parazita i gladi. Posljedica njihove pothranjenosti je gubitak kalcija, zbog čega se ne razvijaju.

Nema hrane, vode i lijekova. Margarita je otok. Samo jednim brodom dnevno se dovozi na otok gorivo, hrana i druge potrepštine. To je opskrba za 500 000 stanovnika. Cijene su duplo više nego na kopnu.

1 kg crvenog luka košta 13 kuna, 1 kg pšeničnog brašna je 12 kuna, 1 kg riže 12 kuna, a 1 L ulja 25 kn.

Mjesečna plaća je 30 kn. Ljudi kupuju po jedan luk, dva krumpira, jednu mrkvu. To su oni bolje stojeći koji imaju novca za povrće.

Najsiromašniji kad im se posreći i dobiju za malo novaca jednom mjesečno 3 kg riže, 2 kg tjestenine, 2 kg leće. Voće mogu samo sanjati.

Zbog izgladnjelosti i jednolične hrane obolijevaju od anemije, tuberkuloze, malarije, difterije, kolere, psihičkih bolesti, visokog krvnog tlaka, štitnjače, čira na želucu, karcinoma… Lijekova nema, ako imaš i novca ne možeš ih kupiti. Bolnice ne primaju bolesnike jer nemaju osnovnih sredstava: rukavica, gaza, alkohola, ni lijekova. U operacijskim salama ne operira se. Pune su bakterija i nemaju sredstava za sterilizaciju i dezinfekciju.

Delikvencija dan i noć, sve više uzima maha. Provale u kuće i ubojstva, utjeravaju strah u kosti. Na ulicama skoro da nema pješaka. Iz straha da ne budu napadnuti.

Zdenac u pet različitih naselja svaki dan dijeli više od 300 obroka.

Uz to tjedno pomažemo namirnicama, obiteljima koje su mnogobrojne ili imaju bolesne članove. Potrebe su velike i jako teško je od dvije gladne osobe odlučiti koja je više gladna jer za obadvije nemamo hrane.

Naš fond novca dolazi svome kraju. Imamo rezervu još za tri tjedna. Pozivam sve ljude dobre volje da se pridruže Zdencu svojim novčanim doprinosom u svrhu kupovanja hrane, vode i lijekova kako bi mogli nastaviti s dijeljenjem dnevnog obroka. Da ne odbijemo nikoga tko nam dođe pitati kilogram riže i lijek za svoje bolesno dijete.

Dnevni obrok za djecu do 7 god. je 3,5 kn i u tome dobiju sve što jednom djetetu treba da zadovolji osnovne potrebe za taj dan.

Dnevni obrok za stariju djecu i odrasle je 3 kn.

Zajedno možemo osigurati hranu, vodu i lijekove, ovoj i još stotinama djece dok god traje ova ubojita, humanitarna kriza u Venezueli.

Organizirati koncerte, utakmice, TV emisije i druge akcije kako bi entuzijazam solidarnosti i milosrđa nahranio i povratio radost i nadu djeci, bolesnima, starijima i obiteljima u njihovoj nevolji.

Svoj doprinos možete uplatiti na žiro račun Zdenca, s naznakom „za hranu, vodu i lijekove djeci Venezuele“.

PODACI ZA UPLATU

PRIMATELJ: Zdenac, I. G. Kovačića 39, 10370 Dugo Selo

IBAN: HR9023400091110984714

MODEL: HR00

POZIV NA BROJ: 30

SWIFT (za uplate iz inozemstva): PBZGHR2X

Potičem Vas da Vaš doprinos bude za broj obroka koji ćete sami odrediti, prema Vašim mogućnostima.

Kako bi Vaša pomoć bila dugotrajnija, najbolji način je napraviti trajni nalog u banci za ovu svrhu.

Zauzvrat dobivate svakog dana molitve zagovora, koju djeca i svi koji primaju hranu, mole za Vas, svoje dobročinitelje iz Hrvatske.

s. Ljilja Lončar, Misionari Milosrđa